Venecijanski top 5

Venecijanski top 5

Zaboravimo na odluke venecijanskog žirija i odaberimo iz prebogate festivalske kuhinje ono najukusnije

Neizmjerno me iritiraju novinari koji odlaze na filmske festivale u potrazi za ultimativnim remek-djelima, a potom ih ne nađu, pa onda napišu kako su pokretne slike prestale biti čarolijom. Stoje u redu ispred festivalskih dvorana, praveći se da su radnici koji na ulazu u tvornicu poništavaju kartelu i mazohistički pokušavaju odgledati šest filmova dnevno, premda sami sebi ne žele priznati da su već nakon mjesec dana zaboravili dobar dio onog od čega su se predozirali. Dakako, na ovogodišnjem 58. po redu izdanju Mostre nije manjkalo celuloidnih delicija koje naši distributeri nipošto ne bi smjeli ignorirati ako drže do sebe. Lavovi su podijeljeni i bilo ih je jako mnogo. Lavovi godine. Zlatni lavovi. Lavovi budućnosti. Zaboravimo na odluke venecijanskog žirija i odaberimo iz prebogate festivalske kuhinje ono najukusnije. Moj venecijanski top five perverzno je subjektivan, ne želi glorificirati, ni slinavim jecajima servirati čitateljima pritužbe u stilu program je bio osrednji i trebalo bi hitno smijeniti selektora. Filmovi na listi odabrani su prema osjećajima uživanja, radosti i zadivljenosti pri njihovu gledanju. Dakle, krenimo redom:

1. L'anglaise et le duc Erica Rohmera. Kritičar »Cahiersa« Patrice Blouin opisao ga je kao »veliki paranoični film«. S jedne strane može se promatrati kao impresivni tečaj iz francuske povijesti, dok se s druge strane tumači i kao osobna ispovijed strankinje u tuđoj zemlji čija burna i kaotična povijesna zbivanja jednostavno ne može shvatiti. Ona je britanska ledi koja proklinje Revoluciju i sebe smatra nepopravljivom rojalisticom. Ona je velika ljubav Vojvode od Orleansa koji je krvnim vezama privržen kralju, premda ga politička karijera tjera da se veže uz jakobince. Zahvaljujući prednostima digitalne revolucije, Rohmer nam nudi virtualne pejsaže Pariza u ozračju Francuske revolucije, tretirajući eksterijere poput oživjela slikarskog platna. Dvije revolucije u jednom revolucionarnom filmu.

2. Sauvage innocence. Autor Philippe Garrel priča o filmu, društvu, moralu i ambigvitetu umjetnosti priča o umjetnosti koja slijedi bolest. Priča o umnožavanju tragedije. Redatelj koji u filmu Sauvage innocence snima film koji se zove Sauvage innocence svjestan je činjenice da njegov odnos prema glumici koja postaje ovisnica o heroinu, kao što je to bila i njegova bivša ljubavnica čiji lik ona tumači, ne može biti nevin. Garrel je ispisao u svom prekrasnom filmu halucinantne atmosfere najiskreniji hommage legendarnoj Nico, s kojom je surađivao u svojim novovalovskim danima, tijekom njezine Velvet Underground faze.

3. Hundstage Urlicha Seidela. Dvosatni šok-tretman koji testira gledateljevu izdržljivost u seriji šokantnih vinjeta ambijentiranih jednog prokleto vrućeg dana na relaciji između monstruoznih prodajnih centara i bečke suburbije s bezličnim montažnim kućicama u nizu. To je Austrija primitivaca i Haiderovih fanova. Austrija očajnika koji tragaju za srećom. Autor tretira protagoniste poput oživjelih likova s fotografija Diane Arbus, promatrajući kadrove kao umjetničku instalaciju koja je bez ikakvih problema mogla biti izložena u obližnjim Giardinima. Među Seidelovim frikovima izdvaja se mentalno poremećena autostopistica koja terorizira vozače, pjevušeći im najpopularnije džinglove i mehanički im sipajući iz rukava top-ten najkvalitetnijih prodajnih centara: Merkur, Spaar, Billa, Hofer, Schlecker, Meinl, Adeg, Mondo, Lowa, Pampam. Tek toliko da vam olakšam idući shopping u Grazu.

4. Fish and Elephant, redateljice Lu Yi. Najavljen je u press materijalu kao »prvi kineski film koji eksplicitno secira lezbijsku temu«. Slažemo se. Snimljen digitalnom kamerom, njezin emotivni i iskreni film problematizira ljubavni odnos naočite vlasnice boutiquea i radnice u ZOO-u koja se brine o slonovima. Vezu će ugroziti bivša ljubavnica druge spomenute. Hrabri kineski filmaši ruše tabue i otvoreno se suočavaju sa »zabranjenim« temama o kojima se hrvatske autorske konzerve ne usude ni razmišljati.

5. Monsoon Wedding, indijske redateljice Mire Nair. Imućni poduzetnik iz New Delhija priprema raskošno vjenčanje kćeri. Imućni rođaci pristižu sa svih strana svijeta. Zaljubljeni wedding planner jede žute cvjetove s ukrasnog vijenca i nije onako seksi kao Jennifer Lopez, ali je prokleto duhovit. Uzvanici plešu na tropskoj kiši, a njihove dionice skaču. Autoričin senzualni i bučni spektakl boje i pokreta ispunjen je serijom maštovitih intermeca u obliku kraćih vinjeta ambijentiranih na ulicama New Delhija, koje prizivaju autoričinu dokumentarističku prošlost. Nakon ovog filma, Mira Nair može bez ikakvih problema kupiti jednosmjernu kartu iz Bollywooda za Hollywood.

Dragan Rubeša