Smiješno, ganutljivo i naporno

Smiješno, ganutljivo i naporno

Douglas Coupland, All Families are Psychotic, Flamingo, London, 2001.

Douglas Coupland, autor hitova poput Generation X, Miss Wyoming i ostalih, i ovaj se put, u All Families are Psychotic prihvatio oslikavanja života u modernoj Americi, koristeći se isprepletenom pričom o kaotičnoj obitelji, povremeno apsurdno smiješnu, povremeno ganutljivu, a povremeno i napornu.

Roman počinje s Janet Drummond, rastavljenom sredovječnom bivšom kućanicom koja, gutajući pilule, očekuje obiteljski susret dogovoren na Floridi u povodu planirana leta njezine kćeri Sare u svemir, u Nasinu shuttleu. Priča koja počinje kao slika obitelji koja će se sastati da bi prežvakala i djelomično preboljela sve svoje stranputice uskoro se razvija u nezaustavljiv niz događaja koji se odvijaju po Murphyjevu zakonu, da bi na kraju ipak dovela do pomirenja i iskupljenja.

Tko je tu normalan

Janetin stariji sin Wade, ispostavlja se uskoro, besciljni je besposličar koji se djelomično uozbiljio nakon što je inficiran HIV-om i nakon ženidbe s bivšom narkomankom koja je otkrila vjeru. Mladi sin Bryan suicidalni je mlakonja, trenutačno u vezi s trudnom radikalkom po imenu Shw (što proizlazi iz inicijala mučenika peruanskog pokreta Sendero luminoso), koja pak dijete namjerava prodati paru koji je pronašla preko Interneta. Tu je i Janetin bivši muž Ted, egocentrični ženskar, ponovno oženjen, koji je uspio prije nekoliko godina dovesti do obiteljske tragedije pucavši u vlastitog sina jer je ovaj, ne znajući, spavao s njegovom novom ženom.

Premisa je romana utanačena u ulomku koji nabraja vjerojatnost da će nekoga udariti grom, da će dobiti smrtonosnu bolest ili biti žrtva nasilnog zločina, sa zaključkom da je »dosadan dan trijumf ljudskoga duha, a dosada luksuz bez presedana u povijesti naše vrste.« Iz te premise, u kojoj je raspad obitelji i, možda, društva utjelovljen bolestima likova — Wade, Janet i Tedova nova žena zaraženi su sidom, Ted umire od raka jetre, Sarah je rođena bez ruke — po principu »krenut će krivo sve što može krenuti krivo« razvija se nezaustavljiv niz događaja u radnji koja bezobzirno gazi desetine sporednih likova, a koja je od prve stranice predodređena za klimaks u trenutku Sarina leta daleko od svega toga, najdalje moguće, u svemir.

Seks u bestežinskom stanju

U procesu, koji ima dvojaki efekt na čitatelja — i nemogućnost da se prekine s čitanjem sve do kraja i napor da se u glavi povežu konci radnje — likovi će se i fizički i psihički udaljiti najviše moguće jedan od drugoga, da bi se konačno spojili u simboličnom i konkretnom ozdravljenju u ponovno utjelovljenje jedinstva — obitelj. Sarah će pak iz shuttlea gledati tu kaotičnu skupinu kako je ispraća u svemir, gdje će i ona na kraju izvesti spajanje — seks u bestežinskom stanju.

Iscrpno akumulirani događaji, poput prodaje pisma ukradena s lijesa princeze Diane, podradnje manijakalnog milijardera u posjedu lijeka protiv side i raka, automobilskih nesreća kad su najmanje potrebne, para kriminalaca koji prodaju djecu i ubijaju njihove majke, te Janetinih sjećanja i saznanja o udarcima sudbine koji su je iz primjerne kućanice iz pedesetih pretvorile u modernu ženu, trebali bi tkati i sliku Amerike i svih njezinih apsurdnosti. Ipak, ono što su mogli učinili Pynchon ili Nabokov, nije i Couplandova jača strana. Umjesto toga, radnja često ostavlja dojam besmislice, u naraciji koja podsjeća na prepričavanje Tarantinova filma, ponajviše jer i u svemu tome, čini se, autor ne uspijeva odoljeti napasti da osobnu priču unaprijedi na razinu opće istine.

Na kraju krajeva, ustanovljava u netipično sentimentalnom završetku, začinjenu mistikom, da su sve obitelji iste, odnosno da ni vlastita nije »strašnija od ostalih«.

Iva Krtalić-Muiesan