Vijenac 197

Margine, Razgovori

Osoba s pogledom: Katarina Mažuran

Slam – spoj književnosti i sporta

Katarina Mažuran poznata je kao pjesnikinja, ali ovaj put predstavljamo je kao ravnateljicu međunarodnog književnog festivala Pontes i članicu organizacijskog odbora slam natjecanja koje se na Pontesu ponovo održalo

Osoba s pogledom: Katarina Mažuran

Slam – spoj književnosti i sporta

Katarina Mažuran poznata je kao pjesnikinja, ali ovaj put predstavljamo je kao ravnateljicu međunarodnog književnog festivala Pontes i članicu organizacijskog odbora slam natjecanja koje se na Pontesu ponovo održalo

Kako bi jedna enciklopedijska natuknica predstavila slam-poeziju/pokret?

— Ime slam, iliti po Vuku slem dolazi od teniskog slam. Što će reći da je poetski slam spoj književnosti i sporta. Taj je pokret silno popularan u srednjoj i sjevernoj Europi (u Njemačkoj se već u pedeset različitih gradova održavaju redovni, tj. mjesečni ili tjedni slam turniri i na svaki uvijek dođe više od stotinu ljudi). Rekla bih da je to neka vrsta strasti... Jedan naš slemer (by the way to nije običan slemer, nego King of Croatia, kako se sam oslovljava otkad je pobijedio na poetskom slamu u Krku), Lasse Samstroem, kaže: »Na slamu sudjelujem od '97, no nisam se na to navukao sve do '99, kada sam upoznao Wehwalta Koslovskog (vrlo popularan slemer, bio je MC slama u Krku). Sada sam slam-turist, putujem Njemačkom, pišem isključivo za slamove.«

Pola publike kričalo je kao galebovi, a pola blejalo kao ovce

Poetski slam zapravo dolazi, naravno, iz Amerike i potječe od bitničkog izlaska na ulicu i rušenja visoke estetike (Burroughs, Bukowski...). No, danas su već profilirani potpokreti: američki slam (rabijatne face, polusvijet, socijalna poezija), njemački slam (umjetnici-sudionici osobnih poetika i stilova), nizozemski slam (drukčija vrsta glasovanja žirija).

Osnovna definicija je, dakle: spoj pjesništva i sporta, odnosno pjesničko natjecanje na pozornici, uz glasovanje publike-žirija. Pjesnici interpretiraju svoju poeziju, netko nastupa i s prozom, uspostavljajući kontakt s publikom. Neki izvođači koriste se i glazbom ili nekim drugim scenskim efektima i skupljaju bodove. Finalisti potom imaju novi krug itd. Vrijeme nastupa je ograničeno, obično na pet ili sedam minuta, a ocjene su od 0 do 10.

S ponosom ističem da je poetski slam u Krku (31. kolovoza 2001, u sklopu Šestog međunarodnog književnog festivala Pontes 01) okupio kremu njemačkog i nizozemskog slama, te uz slovenske, bosanske i hrvatske sudionike postao prvi međunarodni slam. Također i prvi slam na mediteranskom području, što je vrlo zanimljivo. I svima se strašno svidio, odlično smo se zabavljali!

Kako izgleda i kojim sposobnostima raspolaže idealni slam pjesnik?

— Za slemera je važna sposobnost zaokupljanja pozornosti publike, pa nije zgorega biti komunikativan, duhovit, lijepe face i slično. No, svi slemeri na sva usta izvikuju kako nije važno biti klaun na pozornici, važna je poezija. Ipak se sve svodi na kvalitetu teksta.

Što je bilo presudno da se slam-pjesnici uvrste u program Pontesa?

— Lani je na Pontesu sudionik bio Wehwalt Koslovski, kojeg sam već spomenula. On je mladi — ako godište '72. još takvima zovemo — pjesnik iz Stuttgarta koji je donio slam u Hrvatsku 2000, organiziravši mini slam-natjecanje u Krku. Nastupio je i kao izvođač i kao MC te na pozornicu izveo i ostale sudionike i posjetitelje Pontesa. Atmosfera je bila odlična, publika je navijala, sudjelovala — pola ih je kričalo kao galebovi, a pola blejalo kao ovce...

Ukratko, od tada sanjamo o pravom slamu u Hrvatskoj. Uzgred, nakon prošlogodišnje demonstracije što slam može biti otpočeli su turniri poetskog slama u Sarajevu, a nakon ovogodišnjeg priča se da i u Beogradu započinju... Koslovski je jako ponosan na to i naziva se slam ambasadorom... Nadam se da ni u Hrvatskoj nećemo ostati na jednom godišnjem slamu.

Ljudi kao infrastruktura

Što je nužno za stvaranje slam-infrastrukture?

— Ljudi koji su se navukli. Naime, gdje god je slam zaživio, ljudi su vidjeli prave slemere u akciji, i to ih je oduševilo i inspiriralo. Neki od nas rođeni su slemeri, pa napokon nalaze mjesto gdje mogu neometano pet minuta deklamirati svoju poeziju, neki potiskuju strašnu tremu pred publikom, ali osjećaju da je poeziji mjesto u živoj komunikaciji, a ne u zatvorenoj knjizi, neki eksperimentiraju sa zvučnom poezijom, i uopće zvukovnom i ritmičnom razinom pa im je i primjeren medij živi nastup, a neki su se, opet, pronašli u grupnom slamu — to zgodno zvuči, zar ne? — pa koriste višeglasje i višetjelesje kako najbolje umiju...

Čini mi se da je ovim slamom u Krku udaren temelj u Hrvatskoj jer je odlično uspio, sudionici su se, što su im zamagljeni pogledi dokazivali, navukli, i sada ćemo vidjeti... Cilj je da oni šire misiju i da se krene sa slamovima po lokalnim klubovima i s lokalnim ljudima.

Postoji li mogućnost da vidimo slam-pjesnike i u drugim hrvatskim gradovima?

— Kuhamo s Wehwaltom proljetni slam u Hrvatskoj koji bi mogao biti i turneja... Također će biti međunarodnog karaktera — jer izumili smo formulu kako nastupiti pred publikom koja ne razumije tvoj jezik i oduševiti je — dakle dopušten je nastup na svim materinskm i inim jezicima koji vam se sviđaju, a ako se vi svidite publici, lovor i šampanjac su vaši. Samo, sigurna sam da aktualni šampion hrvatskog slama, Lasse Samstroem, neće titulu predati tako lako. Tu je i, kao na svakom pravom Otvorenom prvenstvu, domaći pobjednik, odnosno najbolji od hrvatskih predstavnika, Mario Kovač, koji je oduševio prisutne pričom Kako ubiti svoju bivšu curu i zašto.

Privlači li te kao pjesnikinju slam osobno?

— Jako. Tjera te da porazmisliš o svim razinima svoje poezije. Pogledaš izravno publici u oči. Prihvatiš ocjenu koju ti u tom trenutku daju. Improviziraš prema tom trenutku, jer moraš procijeniti, budući da se redoslijed nastupa izvlači iz šešira, za što je publika upravo u tom trenutku najgladnija. Nakon punk-izvikivača nećeš se i ti derati s nekim svojim manifestom, niti ćeš nakon dojmljiva šaptanja u mikrofon i ti nešto šaptati. Brrr, koja tenzija... Fenomenalno!

Prepoznaješ li u kojem hrvatskom pjesniku slam-potencijal?

— Kao što rekoh, Mario Kovač ovjenčani je domaći pobjednik, i doista je briljirao: znao je svoju priču napamet, na engleskom, ispričao ju je polako, uvjerljivo, napeto i beskrajno duhovito. Nitko nije ni trepnuo za vrijeme njegova nastupa. Sam je izabrao što će izvesti, hoće li to biti na hrvatskom ili na engleskom, i odlično je upalilo! No, opet, Samstroem je nastupao na njemačkom, od kojeg osobno ne razumijem više od dvije riječi, a postigao je to da ga svi razumiju! Majstori su majstori, što više reći...

Razgovarao Kruno Lokotar

Vijenac 197

197 - 20. rujna 2001. | Arhiva

Klikni za povratak