Romantični bestijarij

Dr. Dolittle 2, red. Steve Carr

U samoj svojoj srži romantičan, Dr. Dolittle 2 je, iako kreativno potpuno zakazao, ipak naoružan ponekim uvijek dirljivim (doduše trećerazrednim) toplim porukama. Jer ovaj antropomorfizirani bestijarij, s povremenim šaljivim trenucima (najčešće u Murphyjevu iskazivanju indolentnosti ili nadmoći), u velikim dozama pruža prije svega napadne seksualne aluzije i skatološki humor blizak adolescentima. No za starije od četrnaest godina nivo komičnog vrlo je nizak, te uz nestabilan, slabašan scenarij (s nedovršenim odnosom između doktorove kćeri Charlene i njezina dečka Erika koji negdje pri sredini filma ostane »visjeti« u zraku, nemotiviranim manipuliranjem medvjedom Archijem, te s očigledno neinspiriranim Murphyjem i nemaštovito iskarikiranim zločincima), a bez razoružavajućih životinjica, u njemu ne bi bilo ničeg da održi gledateljevu pažnju.

Dolittleova misija jest sparivanje cirkuskog zapadnopacifičkog medvjeda Archija (ugrožene vrste) s pravom šumskom ženkom Avom, ne bi li na taj način spasio šumu (uz pomoć svih njezinih stanovnika) od beskrupuloznih iskorištavatelja drvne industrije. Avi glas s uvjerljivim šarmom posuđuje Lisa Kudrow, dok se od ostalih ističe izvrsni (glas) Michael Rapaport kao mafijaški consigliere rakun Joey, a najviše simpatija pobire mali neurotični iskompleksirani kameleon Pepito (glas Jacoba Vargasa). Sam Murphy ovdje funkcionira čisto kao mlađa, vižljastija inačica »dragog obiteljskog čovjeka i brižna oca« Billa Cosbyja.

Životinje se djelomično kreću digitalnim efektima, no većina viđenog njihova je istinska »gluma«, iako je još od Praščića Babea i naročito Babea u gradu kompjutorska animacija urodila nizom filmova sa životinjskim menažerijama kao protagonistima. Tako nam, nakon Shreka, a u iščekivanju Cats and Dogs, na raspolaganju stoji ova benigna devedesetominutna dulitlovsko-darvinijanska zabava.

Katarina Marić