Novitet u Verdijevoj godini

Novitet u Verdijevoj godini

Između dvadeset i šest (ne računajući dvije preradbe) opera Giuseppea Verdija, osma, Alzira, bila je najslabije sreće. Veliki uspjeh Ernanija na praizvedbi u Veneciji 1844. širom je otvorio skladatelju put na talijanske kazališne scene pa je dobio ponudu napuljskog Teatra San Carlo da za nj sklada novu operu. Izabran je siže — Voltaireova drama Alzira, a tada najpoznatiji libretist — Salvatore Cammarano, koji je, kako je skladatelj govorio, s lakoćom znao riješiti životne situacije u svega nekoliko stihova i pritom zadovoljiti traženja skladatelja i zahtjeve cenzure, sastavio je libreto. Praizvedba u uglednom kazalištu 12. kolovoza 1845. bila je dobra, publika je djelo prihvatila. Opera se još izvela u Rimu, a zatim je nakon svega trinaest izvedaba nestala s repertoara i utonula u doboki zaborav, da bi više od stoljeća poslije, tek 1967, bila izvedena u Rimu. Mogle su se povremeno čuti samo snimke sopranske i tenorske arije.

Možda je tome i uzrokom Voltaireov dramaturški prosede, koji je pristajao neoklasicističkim operama, ali je teško mogao zadovoljiti sve bujniji romantičarski ukus. Stoga je dobro došla upravo objavljena studijska snimka kompletne opere (traje oko devedeset minuta) gramofonske tvrtke Philips na kojoj sudjeluju ugledni solisti Marina Mešeriakova, Ramon Vargas i Paolo Gavanelli te zbor Velikog teatra iz Geneve i orkestar Romanske Švicarske s dirigentom Fabiom Luisijem. U cjelini kvalitetna izvedba pruža mogućnost za upoznavanje partiture koja se ne odlikuje velikim uzletima, ali tu i tamo zaiskri genij budućega velikog majstora operne scene.

Alzira ima sve karakteristike ranih Verdijevih opera: glazba teče bez zastoja, u njoj ima neke elementarne izražajne snage, konstrukcija je čvrsta. I, naravno, melodije se nižu jedna za drugom. U odnosu na Voltairea radnja je pojednostavnjena i nema dubljeg poniranja u psihologiju likova, nužna za ovu dramu vjerskih paradoksa. Među trodijelnim protagonističkim arijama ističe se profinjena arija naslovne junakinje te baritonska, koja uvodi u finale opere, koji je, uz uvertiru, sam skladatelj smatrao najuspjelijim ulomkom djela. Zanimljiva popuna ove godine začuđujuće malobrojnih studijskih snimaka Verdijevih djela!

Marija Barbieri