Narod koji ne voli ekonomiju

Narod koji ne voli ekonomiju

Vladimir Stipetić, Povijest hrvatske ekonomske misli; Golden marketing, Zagreb, 2001.

Samorazumljivim se smatra postojanje nacionalne povijesti književnosti, povijesti filozofije, pa onda i znanosti, no povijest ekonomske misli u nas je dugo bila tek fragmentarni projekt bez potrebne sistematizacije, odnosno knjige/priručnika koji bi u jednom svesku obuhvatio nekoliko stoljeća razmatranja o ekonomskim procesima. Stipetićeva knjiga upravo je to — na jednom mjestu obrađeno je više-manje sve ono što možemo nazvati razmišljanjima o ekonomici i ekonomskim idejama u rasponu od četrnaestog do sredine devetnaestog stoljeća. No, kao što sam autor naglašava, to nije enciklopedijski prikaz ekonomista, već kronološki pregled ekonomskih razmatranja kojeg su u najvećoj mjeri ispisivali ljudi koji doduše jesu sudjelovali pri formiranju ekonomske politike svoga vremena, ali su bili uglavnom povjesničari, teolozi, pravnici, književnici, političari, znanstvenici, filozofi... Nije stoga čudno da su uvršteni autori poput Frane Petrića, Marina Držića ili Nikole Gučetića. Autorova je metodologija ispravno usmjerena na uvrštavanje svih autora koji su se bavili tom problematikom, a analiza se oslanja na komparativni kontekst koji ih pokušava smjestiti unutar korpusa ekonomske misli određenog razdoblja, te unutar gospodarskih prilika u kojima žive i djeluju.

Ekonomski opus Jurja Križanića

Razumljivo je da autor iznimno velik prostor posvećuje Dubrovačkoj Republici; ne samo zbog vrlo originalnog i lucidnog Benedikta Kotruljevića ili ostalih značajnih autora poput Ivana Stojkovića, Filipa de Diversisa de Quartigianisa ili Stjepana Gradića, već i zbog činjenice da je Dubrovnik renesansnog razdoblja jedan od najjačih gospodarskih središta tog dijela Europe. Shodno tome, Stipetić ne razmatra samo tekstove autora (koje inače dosljedno i obilato citira) nego analizira gospodarske prilike i trgovinske propise (carine, kamate, uvoz i izvoz, proizvodnju, cijene, itd.) o kojima svjedoče dostupni izvori. Razmatrajući npr. razdoblje merkantilističke doktrine, spaja statističke podatke i analize s ekonomskim predodžbama, savjetima i napucima autora iz 17. i 18. st. Ovdje je mnogo prostora posvećeno Juraju Križaniću, čiji se ekonomski opus smatra ne samo najvažnijim unutar 17. stoljeća, već i dalekosežno proročkim. U poglavlju o prosvjetiteljstvu ključna je figura Matija Antun Reljković i ekonomske prilike u ondašnjoj Slavoniji, ali i sjevernoj Hrvatskoj. Završna poglavlja posvećena su fiziokratskoj doktrini u Dalmaciji te počecima liberalizma i klasične političke ekonomije u kontekstu ilirizma; pregled se zaustavlja na 1847. godini.

Dislokacija nacionalne patetike

Kako ovdje nije moguće dati preciznu, detaljnu i opsežnu valorizaciju Stipetićeve Povijesti, treba se ograničiti na jednostavnu procjenu: radi se o kvalitetnoj i znalački napisanoj knjizi. To ukratko znači da je autor uspio sastaviti pregledan i informativan prikaz nacionalne pred-moderne ekonomske misli. Knjiga dakle može dobro poslužiti istraživateljima ekonomike, a pogotovo studentima povijesti kojima je dosad trebalo skupljati raznorazne skripte i izvore da bi došli do onog što je ovdje obuhvaćeno u samo jednom svesku. Gledano s aspekta suvremene historiografije, autor je pomalo konvencionalan, no osviješten pripovjedač: predmet njegove pripovijesti dislociran je s terena nacionalne patetike, te vrlo ugodno i nenametljivo smješten unutar europskog gospodarskog i duhovnog konteksta pojedinog razdoblja u kojem se nalazi. Takva smirenost u prezentaciji građe ali i fokusiranost na detaljne opise i statistike, s jedne strane će privući, a s druge odbiti čitatelja koji nije ekonomist po struci. Naime, teško je vjerovati da će knjiga naći svoju publiku izvan znanstvenih ekonomskih i/ili povijesnih krugova (ovdje ne računam studente koji takvu literaturu čitaju po dužnosti), s obzirom da prosječan čitatelj u nas više ne čita ni novine, a kamoli ozbiljnu znanstvenu studiju na 698 stranica velikog formata. Prava šteta, jer knjiga osim znanstvene prezentacije građe, donosi i pravu naturalističku pripovijest o našem stanovništvu koje već sedam stoljeća živi i preživljava u stravičnoj bijedi i siromaštvu. Ispisivanje povijesti ekonomske misli stoga je nabrajanje nekoliko svijetlih točaka (meteora, rekao bi Krleža) koji su kao pojedinci — bilo kao prognanici u vlastitom gradu ili zatočenici u Sibiru — svojom lucidnošću i vlastitim snagama zaslužni za činjenicu da je ikakva povijest razmišljanja o gospodarskim prilikama u nas uopće moguća, te je u tom smislu ona dakako plod pojedinih napora, a ne sustava ili planova gospodarskog razvitka. Stipetićeva je knjiga dakle svjedočanstvo o polupismenom narodu koji u vječnom strahu od osvajača i iscrpljen nevjerojatnim siromaštvom uspijeva iznjedriti poneku lucidnu, pa čak i genijalnu osobu čija se razmatranja o normativnoj ekonomiji i poboljšanju gospodarskih prilika čak i danas čine znanstvenom fantastikom.

Tonči Valentić