Kuda ide divlji dizajn

»Libra libera«, časopis za književnost, gl. ur. Katarina Peović, Boris Koroman, Sven Cvek, Maja Starčević, Ana Grbac, br. 8, Zagreb, 2001.

Glavni je problem čitatelja pri uzimanju ovog časopisa u ruke detektiranje o kakvu je štivu zapravo riječ. Naime, dizajn časopisa (dk&rutta) vješto »prikriva« relevantne podatke za snalaženje unutar, ali i izvan, korica — kao što su naslovi, poglavlja i sl. Poigravanje raznim grafičkim materijalima i tehnikama nadglašava tekstualni dio dobrog dijela časopisa, otežavajući prohodnost i prisiljavajući čitatelja na druženje s attackovim izdanjem i dulje od planiranog. No, za one strpljive, u »Libri liberi« zapravo se može pronaći zanimljivih tekstova i prijevoda, koji tematikom često nadilaze granice književnosti (zadane podnaslovom časopisa) i zahvaćaju šira kulturološka, društvenopolitička i slična područja koja se tiču ponajprije onoga dijela svijeta koji se obilježava kao Istočna Europa.

Relativno nepoznati Arapi

Temat koji otvara osmi broj posvećen je relativno nepoznatoj suvremenoj arapskoj književnosti. Podjela na tri podnaslova s pripadajućim im tekstovima otkriva različite perspektive iz kojih se ta književnost može sagledati. U prvom dijelu, Književnost na arapskom, prijevodima proznih tekstova suvremenih arapskih pisaca (Nagib Mahfuz, Ibrahim Džebra, Velid Ihlasi, Hanan al-Šajh, Muhamed Zafzaf, Zekerija Tamer) prethodi tekst Edwarda W. Saida, koji uz davanje osnovnih smjernica za snalaženje unutar suvremene arapske književnosti razmatra i razloge neprihvaćanja i nedovoljna interesa za tu literaturu od strane Zapada, nalazeći ih i u pomanjkanju truda arapskih pisaca oko prezentacije, ali još više u zapadnjačkom klišeiziranom i ispolitiziranom pogledu na mračni arapski svijet. Zanimljiv drugi dio temata bavi se frankofonom književnošću arapskoga svijeta Magreba, kontroverznijim dijelom arapske književnosti u kojoj se arapska kulturnopovijesna i socijalna specifičnost tretiraju kroz jezik i formu europske, odnosno francuske književnosti. Uz ogled Spomenke Vareškić-Šabić tu je i proza Tahar Ben Jellouna te Cécile Oumhani. Posljednja perspektiva odnosi se na američkog pisca Paula Bowlesa, čija djela govore o Maroku.

Pozitiva, geografska

U nastavku broja slijedi poveći blok posvećen tekstovima Hakima Beya (uz predgovor Zorana Roška) te stripovi Vinka Barića. Posljednjih stotinjak stranica obuhvaća prikaze dvaju kulturnih projekata: prvi od njih, Literarni konzorcij, skraćeno LitKon, mreža je za diseminaciju književnosti na prostoru Balkana s ciljem povezivanja književnih/kulturnih aktivista te regije za stvaranje digitalne distribucijske mreže za protok ljudi i informacija. Nakon kratka uvoda slijede poetski i prozni radovi LitKonovih književnih aktivista (Igor Banjac, Mehmed Begić, Lukasz Szopa, Sestre Brontë, Nedim Ćišić, Dubravka Đ urić, Natalija Marković, Gordan Nuhanović, Goran Pajkić, Andrea Pisac, Ana Seferović, Marko Tomaš, Snežana Žabić). Pod zajedničkim naslovom Uvod u pozitivnu geografiju nalaze se tekstovi nastali unutar istoimenog projekta kojim se prostor Istočne Europe koristi kao polazište za različita teoretska pitanja — od tekstova o putovanju, kartografiranju ili političkim granicama kojima se prostor i putovanje tematiziraju kao apstraktni pojmovi, do onih koji se bave specifičnim geopolitičkim prostorima Istočne Europe i Balkana. U ovom će se broju naći eseji u kojima autori na zanimljive načine (čitajući putničke vodiče, web stranice ili Microsoftovu Encartu) propituju način prezentacije naših prostora u zapadnjačkom diskursu.

Ozbiljan pristup, želja da se ponude nove informacije, pa i potakne na aktivno sudjelovanje u kulturnim projektima, jasne su namjere uredništva i odlike su ovog časopisa, namijenjena širem, no ipak upućenu čitateljstvu.

Ljubica Anđelković