Klape »a capella«

Klape »a capella«

XXXV. festival dalmatinskih klapa, Omiš, 2001. — Post festum

U Omišu je od 22. lipnja do 28. srpnja održan jubilarni festival posvećen fenomenu dalmatinskoga klapskog pjevanja. Trideset peti rođendan ove manifestacije bio je u znaku uvođenja niza novosti i promjena u koncepciji samog festivala, vidljivih u repertoarnom i izvođačkom dijelu programa.

Festivalski je početak bio dislociran iz samog epicentra klapske akordike — Omiša, te prvi put u povijesti festivala preseljen u Bol na Braču. Bila je to večer debitanata u čijem je izbornom dijelu nastupilo ukupno deset mladih muških i ženskih klapa, koje su u natjecateljski zamišljenu predstavljanju već sljedeće večeri, 23. lipnja, održale revijalnu večer pobjednika (prvo mjesto muška klapa Teuta iz Šibenika, prvo mjesto ženska klapa Revelin iz Korčule, drugo mjesto muška klapa Proversa iz Zagreba, prvo mjesto po ocjeni publike muška klapa Braciera iz Bola) uz gostujući nastup klape Puntari iz Omiša.

Fiamengova večer

Službeni je, omiški, dio festivala započeo 6. srpnja svečanim koncertom koji je u sebi sjedinjavao nastup muških i ženskih klapa koje konkuriraju za natjecateljski dio i nastupom triju klapa koje nisu sudjelovale u natjecanju: klape Filip Devićiz Splita, ženske klape Cesarice iz Zagreba i klape Sinj, koje su nastupom te večeri predstavile program obradbi izvornih napjeva. Slijedila je potom večer izvornih napjeva te prva i druga izborna večer. U središtu festivalskih događanja bila je autorska večer skladbi za koje je tekstove napisao jedan od najistaknutijih suvremenih hrvatskih književnika — Jakša Fiamengo. Riječ je klapskim pjesmama iz autorova pera od 1980. do najrecentnijih ostvaraja. Već tradicionalni pothvat zbližavanja zvukovnosti hrvatskog sjevera s jugom kao domaćinom zbio se 22. srpnja u večeri simbolično nazvanoj Kajkavske popevke Dalmaciji 2001. Koncert jubilaraca — klapâ koje bilježe od petnaest do trideset godina stalna rada, održan je dan prije finala muških klapa, 27. srpnja, a neposredno nakon završne večeri ženskih klapa. Ovogodišnji su omiški slavodobitnici bili, u ženskom dijelu, a prema ocjeni stručnog povjerenstva i publike, redom: klapa Luka (prva nagrada stručnog povjerenstva i treća nagrada publike) klapa Dalmatinke (druga nagrada prema ocjeni stručnog povjerenstva), Dišpet (treće mjesto prema ocjeni povjerenstva i prva nagrada publike), te klapa Skradinke (druga prema ocjeni publike). U skupini muških klapa slavila je klapa Puntari (prva nagrada stručnog povjerenstva i druga nagrada publike), Cambi (druga nagrada stručnog povjerenstva i prva publike), Nostalgija (treća nagrada povjerenstva) i Kumpanji (treća nagrada publike).

Promjena koncepcije

Kako je svaka obljetnica ujedno i povod za promišljanje novih smjernica te svojevrsnu revalorizaciju postignutog, tako je i ovogodišnji Festival klapske pjesme u Omišu ponudio te dvije kategorije aktualnog stanja toga fenomena svima onima kojima je klapska pjesma dio stvaralačkog nadahnuća — skladateljima, intepretima, slušateljstvu, piscima, aranžerima. Promjena je ovogodišnje koncepcije na repertoarnoj razini razvidna u nastojanju da se ne ponavljaju isti napjevi, što je bio slučaj prethodnih godina, te uvođenju obvezne interpretacije jedne tradicionalne klapske pjesme u natjecateljskom dijelu programa. Povratak iskonu, izvornom klapskom zvuku, manje skupine pjevača u večeri izvorih napjeva (prva nagrada pripala klapi Nugal), kojoj je temelj bio interpretativni klapski korpus do pet pjevača, također je jedna od novosti ovogodišnjeg Festivala dalmatinskih klapa u Omišu. Novost je na određeni način povezana s činjenicom da je, uz dužni respekt prema iznimkama, suvremena sonornost klapa koje se nižu na pozornici omiške klapske pjace recentnih godina krenula, očito potaknuta i impulsom stručnog povjerenstva, smjerom traganja ka apolinijskoj zborskoj zvukovnosti, težnji ka artističkom a capella skladnoglasju, koje je katkada pomalo daleko od onog primarnog konteksta klapskog zvuka, uživanja u akordu, bez nakane natjecanja, iz koje je davno i potekao fenomen o kojem je ovdje riječ. Spomenuti treba da je i sam natječaj prema kojem su skladatelji i tekstopisci stvorili nove opuse ovogodišnjeg omiškog događanja naglasio potrebu »spajanja tradicionalnog načina s današnjim pristupom klapskoj pjesmi« (iz teksta prof. Eduarda Tudora o novim skladbama u programskoj knjižici, op. a), u kojem se upravo poznavanje tradicije klapskog pjevanja i vokalnog aranžiranja za tu, u mnogočemu ipak specifičnu skupinu interpreta, nameće važnim čimbenikom u tvorbi novih tekstova i melodija — skladbi koje će već sutra postati tradicijom omiškoga klapskog zvuka. Aktualno stanje omiškoga klapskog zvukovlja u kontekstu razlika muškog i ženskog korpusa, prema onome što je na ovogodišnjem festivalskom finalu bilo ponuđeno, u skupini ženskih klapa mogli bismo definirati kao fazu traganja za međusobnim kvalitativnim relacijima različitih ženskih klapa, traženju zvuka na razmeđi od niza interpretacijom potpuno blijedih iskaza do drastičnog odmaka klapa koje su u izlučnim večerima bile sigurni kandidati za nagrade. Muški je antipod omiškoga festivala u tom smislu kompaktniji, uz nužni spomen kurioziteta, uveden svojedobno klapom Linđo, da laureati stručnoga povjerenstva — Puntari su klapa u kojoj je dionica prvoga tenora povjerena ženi.

Susret s tradicijom

Simbioza starog i novog, zrelog i mladog, vidljiva je ne samo u izboru repertoara, nego i u zavidnom usponu mlađih klapa, koje su najbolji svjedok da je budućnost ovog festivala osigurana. Sve zvukovne i interpretativne mijene kroz koje je prošao u posljednjih trideset pet godina postojanja dokazuju da je dalmatinski klapski zvuk koji se predstavlja u Omišu, potaknut zakonima tržišta i slušateljstva (čije primarno iskustvo dolazi upravo iz tradicije slušanja, a ne izvođenja klapske pjesme!), odavno već nadišao atribuciju folklorne tradicije jedne regije pretvorivši se, s jedne strane, novom repertoarno-programskom koncepcijom, u mjesto sigurna susreta s tom tradicijom i istodobnog otkrića uvijek novih putova kojima ta tradicija u novom vremenu, s novim subjektima i novim repertoarima, kreće.

Hana Breko