Vijenac 197

Kazalište

Mittelfest, Festival srednjoeuropskog kazališta i kulture

Istraživanje različitosti

Najorginalnija festivalska ideja i pun dramski pogodak bilo je naručivanje minidrama, u trajanju od prosječno osam minuta od čak osamnaest autora iz isto toliko zemalja regije

Mittelfest, Festival srednjoeuropskog kazališta i kulture

Istraživanje različitosti

Najorginalnija festivalska ideja i pun dramski pogodak bilo je naručivanje minidrama, u trajanju od prosječno osam minuta od čak osamnaest autora iz isto toliko zemalja regije

Deseti po redu Mittelfest, festival srednjoeuropskoga kazališta i kulture, održan u talijanskom Cividaleu od 20. do 29. srpnja, pokazao se kao festival pametnog programa, s konceptom koji ima duha, a zaključak je trogodišnjega programskog istraživanja naslovljenog Partire-tornare (Odlaziti-vraćati se) formirana oko tri najstarije trgovačke i kulturološke žice kucavice zapadnoga svijeta i Europe, puta jantara, puta svile i puta soli.

U dramskom programu selektori Mimma Gallina i Giorgio Pressburger odlučili su se i ovaj put na pokazivanje različitih tradicija, scenskih i povijesnih, ali tradicija iz kojih izlazi osjećaj da je multikulturalnost i različitost prednost, nikako nedostatak i otežavajuća okolnost u komunikaciji. Najorginalnija festivalska ideja i pun dramski pogodak bilo je naručivanje minidrama, u trajanju od prosječno osam minuta od čak osamnaest autora iz isto toliko zemalja regije, koje su izvedene na otvaranju festivala. Neki su dramski autori vrlo ugledni i dobro poznati (Biljana Srbljanović, Ismail Kadare, Vaclav Havel, Slobodan Šnajder, Georg Tabori...), drugi još sasvim mladi, a njihove drame na otvaranju su razigrale cijeli grad i učinile ga pozornicom na kojoj je publika sama birala što će, kad i gdje gledati.

Zanimljiva gostovanja

Mnogo je bilo zanimljivih dramskih gostovanja, a tih je tridesetak dramskih i lutkarskih projekata (među kojima i naš Brat magarac Zagrebačkoga kazališta mladih u režiji Renea Medvešeka) iz dvadesetak zemalja široko zahvatilo u tijelo europske scenske kulture, od etabliranih (i ovaj put odličnih) kazališta poput Mladinskoga gledališča iz Ljubljane, Bugarskog narodnog kazališta iz Sofije ili budimpeštanskog kazališta Katona pa do različitih europskih glumačkih i kazališnih škola i akademija i Europi potpuno nepoznatih bjeloruskih projekata poput onog Chagall, Chagall koji je izazvao posebnu pozornost.

Stalni trud oko njegovanja europske multikulturalnosti (čiji dijelovi kroz razne utjecaje, od mongolskih do turskih, često i ne dolaze iz same Europe) rezultirali su i s nekoliko originalnih koprodukcijskih projekata, poput onoga nazvana Pisma s fronte. Ta koprodukcija Italije, Slovenije, Mađarske i Hrvatske (Talijanska drama riječkog HNK) uputila se preko obližnje granice u Sloveniju u dolinu rijeke Soče, poprište jednog od najkrvavijih sukoba u prošlom stoljeću iz vremena Prvoga svjetskog rata. Tamo je u rovovima na nekadašnjoj prvoj liniji Marjan Bevk realizirao projekt koji govori o ljudima koji su se u tom ratu borili i ginuli i njihovim obiteljima, a sve kroz pisma na različitim jezicima i s glumcima iz različitih sredina.

Paljetak i drugi pjesnici

Premda je festivalski naglasak bio na dramskom i glazbenom programu, nisu zanemarena ni druga područja ljudskoga kreativnog djelovanja pa se u Cividaleu našlo i nekoliko pjesnika regije (među kojima i Luko Paljetak), ali i glazbenici koje čovjek ne bi očekivao na ljetnim festivalima. I inače glazbeni dio programa tradicionalno na Mittelfestu izaziva posebnu pozornost, jer se festival prošlih godina otvarao zanimljivim glazbenim tradicijama, a ove je godine čast zatvaranja festivala na velikoj pučkoj fešti pripala grupi Spaccanapoli (njihov album Aneme Perze zapažen je i u Hrvatskoj), napolitanskom bendu sve popularnijem u Europi koji u svojoj glazbi kombinira utjecaje Cigana, napolitanskih glazbenih tradicija i svega onoga što je tim dijelom Mediterana prošlo. Na festivalu su nastupili svirači iz istanbulskih tradicionalnih kavana četvrti Sulukule, sa svojom čarobnom glazbenom tradicijom, bilo je i programa iz antičke baštine i helenizma, pa spektakularni derviši iz istanbulskoga hrama Galata s tradicionalnim plesovima, duhovne pjesme Katalonije i srednjovjekovni glazbeni oblici, čak i glazbeno blago krakovske katedrale, a ostalo je mjesta i za klasičnu glazbu od Beethovena do Verdija.

Harmonija s festivalom

Mittelfest se u ovako malom gradu osjetio na svakom uglu i živjelo se u nekoj čudnoj harmoniji s festivalom koji je istraživao različitosti. Proračun od otprilike šest milijuna kuna i nije velik, negdje je između proračuna splitskog i dubrovačkog festivala pa Mittelfest pripada među festivale nižih srednjih financijskih mogućnosti, ali njegovi ovogodišnji dometi definitivno su daleko premašili regiju i smjestili festival na zemljovid važnih i vrijednih europskih scenskih okupljanja.

Mittelfest, i tu je njegova velika prednost, u posljednja tri izdanja nije se sramio mjesta svojega događanja i nije pokušavao biti apsolutno univerzalan i veći od života. Posvetio se onome što najbolje zna, sebi i svojoj regiji, istražujući je kroz oči i scenska dostignuća drugih, često dalekih civilizacija i kazališta, ne hvaleći se velikim ciljevima i univerzalnim interesima. Nakon početnih godina koncepcijskoga lutanja festival je istraživanjem pojedinačnoga konačno došao do scenski univerzalna jezika i postao vjerojatno najzanimljiviji i najoriginalniji festival regije.

Jasen Boko

Vijenac 197

197 - 20. rujna 2001. | Arhiva

Klikni za povratak