Estetika čiste likovnosti

Estetika čiste likovnosti

Vilko Zuber (1915-1966)

Vilko Zuber rođen je 1915. u Lepoglavi. Godine 1940. diplomirao je na Pravnom fakultetu u Zagrebu.

Član je Fotokluba Zagreb od godine 1952, kada započinje njegovo bavljenje fotografijom.

Godine 1955. tadanji Fotosavez Jugoslavije dodjeljuje mu zvanje kandidata majstora fotografije, dok mu FIAP (međunarodna federacija fotografske umjetnosti) dodjeljuje zvanje EFIAP (ekselencija FIAP). Član je ULUPUH-a.

Svojim radovima surađuje u brojnim knjigama i monografijama.

Dobitnik je niza priznanja i nagrada na brojnim izložbama u zemlji i inozemstvu.

Održao je niz samostalnih izložbi fotografije (Varaždin 1957, Zagreb 1957. i 1958, Dubrovnik 1961. i Baška na Krku 1971).

Umro je 1966.

Vladko Lozić

Na ostacima dobre tradicije zagrebačke škole fotografije gradit će Vilko Zuber vlastitu fotografsku priču. Lirske pejsaže, Kornate, portrete, urbane pejsaže povezuje u osebujni grafički izraz, u kojem ljudi u pokretu kao da navješćuju rastanak sa soc-realizmom i političkim idealiziranjem života.

Unatoč sve prisutnijem proboju life-fotografije, čiji je prvi protagonist u nas Mladen Grčević, Zuber će i dalje, s još nekolicinom istaknutih izlagača u tim pedesetim godinama, u svojim djelima zadržati dobro nam znanu intimu i estetiku čiste likovnosti. Kako u izboru motiva, tako i u samoj obradi, uspijeva postići visoku kvalitetu. Usprkos naglašenoj uniformnosti fotografskog izraza, karakterističnoj za prvu polovicu pedesetih godina, u nekih autora, pa tako i u Zubera, jasne su i individualne osobine. A upravo će one Fotoklub Zagreb uvesti u novo razdoblje, razdoblje dvaju smjerova — life-fotografije i fotografike.

Uz fotografije Vilka Zubera nalazimo se pred djelima u kojima forma postaje sadržajna, njezin osamostaljen izraz u otvorenim odnosima linija i crno-bijelih površina. Svijet ovog fotografa otkriva nam tradiciju, ali i otvorenost prema novom, što će zahvaljujući ponajprije likovnim vrijednostima biti jednom od najzanimljivijih cjelina suvremene hrvatske fotografije.

Zdenko Kuzmić