Baštinici zvuka

Baštinici zvuka

HDS će za sebe tražiti pojačanu poziciju u odlučivanju o baštini i tzv. nekomercijalnoj glazbi. Bez toga, HDS sigurno neće ući u projekt kupnje dionica CR-a

Vijest o kupnji Croatia Recordsa od strane tvrtke Autor, u čemu bi trebalo sudjelovati i Hrvatsko društvo skladatelja, potvrdila je da se glazbena, točnije, ozbiljnoglazbena scena u Hrvatskoj restruktuira, te da je nova generacija ljudi preuzela odgovornost kako bi i ovaj segment kulture dobio pravo mjesto. HDS je strukovna udruga koja je od 1987. pa do kraja 2000. godine, kada je tajnikom društva bio Ivo Josipović, skladatelj, direktor MBZ-a, izvanredni profesor na Pravnom fakultetu u Zagrebu i suzastupnik RH pri Međunarodnom sudu u Haagu, doživjela mnoge i bitne promjene, i danas je to institucija čvrstih temelja i očigledno dovoljno široko postavljene konstrukcije jer je u mogućnosti ući u projekt kao što je kupnja Croatia Recordsa, nasljednika Jugotona, dakle, prave velike diskografske kuće. Ivu Josipovića, danas člana Predsjedništva HDS-a, zamolili smo za razgovor.

Što je danas Hrvatsko društvo skladatelja i kako je došlo do odluke da uđe u projekt kupnje Croatia Recordsa?

— Hrvatsko društvo skladatelja u desetak je godina prešlo put od male (programski, financijski) organizacije u danas vjerojatno najpropulzivniju glazbenu kuću. Programski su, unatoč ratnim godinama koje su iza nas, stabilizirani i ojačani gotovo svi festivali i drugi projekti koje HDS vodi. U djelatnosti zaštite autorskih prava HDS je, nakon izdvajanja od SOKOJ-a, ustrojio cijelu novu službu i po rezultatima se svrstao među najuspješnija društva malih zemalja. No, HDS je morao popunjavati i neke rupe koje su ostale slabljenjem drugih kulturnih institucija. Tako je HDS danas gotovo jedini koji izdaje partiture i CD-e hrvatske suvremene glazbe, pri čemu treba istaknuti i suradnju MIC-a Koncertne direkcije, te Hrvatske radiotelevizije. U ekspanziji aktivnosti, logična je bila odluka da se osnuje vlastita produkcijska i diskografska kuća, Cantus, te istoimeni ansambl za suvremenu glazbu. Sa zadovoljstvom se sjećam vremena koje sam u HDS-u proveo kao glavni tajnik i sretan sam da danas tu funkciju, uz aktivno i angažirano predsjedništvo, obavlja Antun Tomislav Šaban, vrlo mlad i obrazovan čovjek s brojnim kontaktima u zemlji i inozemstvu. Tim prije što je jasno da novo vrijeme donosi nove izazove i da i u radu HDS-a ima mnogih aspekata koji mogu i moraju biti bolji no što su danas. Kada je Zagrebačka banka obznanila da prodaje Croatia Records, mnogi su naši članovi željeli da se i HDS, bez obzira tko će biti većinski vlasnik, pojavi s nekim udjelom kako bi svojim utjecajem osigurao očuvanje vrijednoga arhiva i njegovo aktiviranje na arhivskim i kulturološkim izdanjima. Ideja je iznesena i na najvišem tijelu HDS-a, Skupštini, koja je jednoglasno zatražila od Predsjedništva da pokuša realizirati taj projekt. Već sam naveo da je očuvanje baštine bio glavni razlog. Ali, željeli smo i pozitivno utjecati na diskografiju, posebice programski, te kvalitetnom zaštitom autorskih prava i odgovarajućim tretmanom svih glazbenika. HDS još nije preuzeo nikakve obveze. Dapače, s obzirom da su novi vlasnici željeli da HDS sudjeluje u projektu kao stanoviti jamac nepristranosti i korektnosti prema trećima, HDS će za sebe tražiti pojačanu poziciju u odlučivanju o baštini i tzv. nekomercijalnoj glazbi. Bez toga, HDS sigurno neće ući u projekt kupnje dionica CR-a.

Arhiv Croatia Recordsa najzanimljiviji je dio projekta.

— Sigurno da je arhiv CR-a povijesna vrijednost. Od osnutka te tvrtke do danas načinjen je velik broj snimaka svih vrsta glazbe. Posebice su zanimljive rane snimke, poput onih Opere HNK, ili praizvedbi s prvih tribina muzičkog stvaralaštva u Opatiji. Ipak, treba reći da je pregled i vrednovanje arhiva dugotrajan i visokostručan posao, koji tek treba organizirati.

Na kojim je pravnim i financijskim temeljima i uvjetima HDS poduzeo taj gigantski poslovni korak? Molim vas da s tim u vezi prokomentirate i povremene napade na regularnost poslovanja HDS-a, primjerice od strane Bosiljke Perić Kempf.

— Mislim da je pretjerano eventualni ulazak HDS-a u vlasničku strukturu CR-a nazvati gigantskim. Napominjem, HDS će, eventualno, ući sa do deset posto udjela, pod uvjetima pod kojima je dionice kupio i većinski vlasnik od otprilike 87 posto dionica, tvrtka Autor. To znači da će svojih otprilike deset posto dionica HDS kupiti na kredit od deset ili petnaest godina, pri čemu je ukupna cijena oko 1 800 000 kuna. Taj iznos u deset ili petnaest godina HDS može izdvojiti iz svog rezervnog fonda, ne ugrožavajući nimalo ostale segmente svoje djelatnosti. Mislim da je odluka Skupštine i Predsjedništva da se pristupi pregovorima na toj osnovi više nego dobra, i u financijskom i u programskom smislu. Zanimljivo je, kako kažete, da kada god HDS poduzme neki važniji korak, žuti tisak ili njemu slični novinari plasiraju komentare zasnovane na poluistinama. Izvori dezinformacija su, međutim, vrlo jasni. S jedne strane, to je jedan od nelegalnih izdavača (pirata), protiv kojeg je HDS već ishodio sudsku zabranu rada, te njemu bliski korisnici autorskih djela protiv kojih se zbog neplaćanja autorskih prava donose presude i vode kazneni postupci. Od autora i novinara koje možemo smatrati ozbiljnim izvorom informacija nikada nije bilo sličnih insinuacija. Uostalom, HDS su u posljednjih nekoliko godina, kao veliku i propulzivnu kuću, redovito nadgledala mjerodavna državna tijela, revizija, te vrlo nedavno, detaljno, Državni zavod za intelektualno vlasništvo. I svi su nalazi bili bez primijedbi, i u pogledu zakonitosti, i u pogledu transparentnosti rada. Uz žuti dio hrvatskog tiska, koji se povremeno očeše o HDS, spominjete i gđu Kempf, koja je po stilu i želji da provjeri činjenice njemu vrlo bliska. Uostalom, zbog svog stila i nosi dražestan nadimak koji dobro karakterizira njezin lik i djelo.

Kako će se kupnja CR-a odraziti na poslovanje HDS-a (uvijek se ističe kako nema novca za pravu izdavačku djelatnost — sustavno izdavanje nota, knjiga, prijevoda..., narudžbe, koncerte, honorare), a i Cantus, kao izdavačka kuća HDS-a, tuži se da je njezina temeljna djelatnost, izdavanje i promocija hrvatske glazbe, financijski zapravo nemoguća.

— Izdavačka djelatnost HDS-a je sustavna, a HDS je jedna od rijetkih ustanova koja sve svoje račune podmiruje u roku. Isto je i s troškovima naših festivala i edicija. Međutim, ne očekujte od HDS-a da ima koncertnu sezonu, niti da objavljuje knjige i prijevode. To ipak mora raditi netko drugi. HDS je ovih godina pomalo razmazio našu javnost uskačući i u poslove koji bi trebali biti projekt drugih kulturnih institucija. Nadam se da će s vremenom i druge institucije ojačati i biti spremne preuzeti svoj dio odgovornosti za našu kulturu. Primjerice, ne bi li knjige i studije trebalo izdavati Hrvatsko muzikološko društvo? Evo, nedavno je gospođa Kempf u jednom od intervjua rekla kako svoje muzikološke studije izdaje u Sloveniji. Sigurno je riječ o velikom broju vrijednih znanstvenih radova koje ovako gotovo nitko u Hrvatskoj ne poznaje. Bilo bi sjajno da se i hrvatska javnost upozna sa sigurno vrijednim opusom za koji ni najistaknutiji hrvatski muzikolozi ne znaju da uopće postoji. Takva situacija dovodi do toga da naša neinformirana javnost gđu Kempf isključivo (očigledno, pogrešno!) prepoznaje kao autoricu kritika koje mnogi, možda nepravedno, svrstavaju na granicu žutog tiska. Ili, ne bi li se o snimkama velikana naše reproduktive trebale brinuti udruge glazbenika izvođača? Kada Cantus i HDS ističu da je izdavaštvo financijski nemoguće, a riječ je o izdavaštvu tzv. ozbiljne glazbe, mahom suvremene, nije riječ o tome da se ne može naći novac za pojedina izdanja. Uostalom, naš katalog sadrži prilično velik broj naslova. Riječ je o tome da tu vrst edicija u maloj i siromašnoj zemlji, kakva je Hrvatska, nije moguće raditi na tržišnoj osnovi. HDS izdaje i izdavat će suvremene hrvatske skladatelje jer je to dio njegove misije, a ne zato što je na tim izdanjima moguće zaraditi.

Hoće li doći do povezivanja Cantusa i Croatia Recordsa, postoje li planovi na koji će se to način napraviti, i na koji će način struka, odnosno HDS, iz toga profitirati, u svakom smislu?

— Cantus i CR u svakom će slučaju ostati zasebne organizacije, a nadamo se da će njihova suradnja biti uspješna. To su kuće s različitom zadaćom i vlasničkom strukturom i među njima je moguća, ali ne i nužna, samo programska suradnja. Podsjećam, HDS još uopće nije kupio svoj udio i pregovori tek predstoje. U HDS-u se odnos vidi kao suradnja na izdavanju djela iz hrvatske baštine te izdanja suvremene glazbe. Ako se to realizira, mislim da je profit struke nedvojben. Financijski, ne očekujem na tim projektima zaradu. Ipak, već sada treba naglasiti kako moramo biti realni. I kulturološka izdanja traže investiciju i sigurno je da će se projekt izdavanja baštine provoditi polako, ali sustavno i na osnovi stručnih ocjena postojećih snimaka. Pozitivne financijske efekte ulaska HDS-a u CR nije moguće očekivati na kratku stazu. Tek kada Croatia Records kao cjelina, kao naša najveća diskografska kuća, u cijelosti stane na noge nakon sloma tržišta u ratnim uvjetima i vlasničkih putešestvija koje je prošla, može se očekivati da će dio dobiti komercijalnih izdanja biti preusmjeren na klasičnu glazbu. Međutim, i prije toga valja očekivati određene efekte, preciznije, povećani broj izdanja, ponajprije hrvatske glazbe. To bi trebao biti rezultat racionalizacije, suradnje, koncentracije resursa, i drugih efekata kada dvije ipak respektabilne kuće, poput Croatia Recordsa i Hrvatskog društva skladatelja, udruže snage. Sigurno je da će na suradnju u projektu izdavanja hrvatske baštine biti pozvani i drugi: i radno i financijski.

Razgovarala Dodi Komanov