Za kinematografsku motovunizaciju

Za kinematografsku motovunizaciju

Ne treba se bojati konkurencije Pule i Motovuna: dobrih neholivudskih filmova neprikazanih u Hrvatskoj ima toliko da ih ni pet sličnih festivala ne bi uspjelo iscrpsti, a osim toga Motovun se ne ograničava na Europu, nego nam nudi i prave bisere iz svjetske kinematografije

Motovunski filmski festival, koji se ove godine treći put održao u istoimenom malom istarskom gradiću, ozbiljno pretendira na titulu najboljega hrvatskog kulturnog festivala. To ne znači da je on bez slabosti, no one su uglavnom infrastrukturne naravi i moguće ih je otkloniti. Osim toga, većina je problema i nastala zbog toga što je kvaliteta festivala dosegnula toliku visinu da ga želi posjetiti više ljudi nego što to on svojim kapacitetima dopušta. No, pogledajmo prvo zašto Motovun zaslužuje navedeni status.

Najbogatiji program

Motovun, za razliku od ostalih festivala, pruža kompletan i raznovrsan cjelodnevni program. Jednom kad dođete na taj festival najveći će vam problem biti naspavati se, jer prve aktivnosti (jutarnje projekcije filmova) počinju već u deset ujutro, a posljednje (koncerti zabavne glazbe) u jedan sat poslije ponoći. Ako se umorite od filmova, Motovun vam nudi čitanje proze mladih pisaca, predavanja, prezentacije tradicionalne istarske kuhinje i mnogo toga drugoga. Motovunski festival jedinstven je po tome što je osmišljen i potpun proizvod. Dok će vas brojni drugi festivali ostaviti da se tijekom dana dosađujete čekajući večernje priredbe ili prepustiti samo jednoj vrsti kulturne ponude bez dodatnih sadržaja, Motovun će vam u svakome trenutku ponuditi nešto što će vas zabaviti. Jezgru Motovuna čini iznimno kvalitetan program filmova svjetske, neholivudske produkcije. Posjetitelji Motovuna mogli su barem u izboru filmova i u Hrvatskoj osjetiti dah Cannesa, Venecije i Berlina. Uz vrlo zanimljive igrane filmove, od ove godine bilo je moguće vidjeti i brojne dokumentarce. No utjecaj Motovuna nadilazi njegove granice, i to je onaj njegov silno važan aspekt koji ovom prigodom treba osobito naglasiti.

Europeizacija Pule

Dok je do sada vrijedilo pravilo da treba doći u Motovun da bi se vidjelo neke filmove koje inače nikad nećete vidjeti na redovitom repertoaru, sada se događa nešto različito i vrlo pozitivno: status Motovuna postaje toliko jak da činjenica da je neki film na njemu prikazan taj film čini u startu zanimljivim, pa sve više filmova prikazanih u Motovunu postaje privlačno i za prikazivanje u redovitom repertoaru. Jedan od najboljih filmova prikazanih u Motovunu, Pasja ljubav (Amores Perros) već dolazi na redoviti kinorepertoar. Pomaci su mali i spori, ali nedvojbeni. Dok je to po pitanju Pule samorazumljivo, jer je njezin program europskih filmova uglavnom bio sastavljen od onoga što je već bilo otkupljeno za redovitu kino-distribuciju, za Motovun je to ključni izazov. Osim toga, ne treba zaboraviti da je i europski film na Pulskom festivalu novost potaknuta Motovunom. Dakle, kao jedan od važnih rezultata Motovuna možemo navesti europeizaciju Pule. Kako očekujemo da će filmska ponuda Pule u sljedećim godinama biti proširena i europskim filmovima koji nisu već otkupljeni za prikazivanje, tako će se i tako potrebni input europskih filmova u Hrvatsku povećavati. Ne treba se bojati konkurencije Pule i Motovuna: dobrih neholivudskih filmova neprikazanih u Hrvatskoj ima toliko da ih ni pet sličnih festivala ne bi uspjelo iscrpsti, a osim toga Motovun se ne ograničava na Europu, nego nam nudi i prave bisere iz svjetske kinematografije.

Otvaranje repertoara

Utjecaj na kinorepertoar povećavanjem udjela neholivudske produkcije najvažniji je rezultat koji Motovun može postići. Tisuća filmofila (među kojima i mnogi ljudi koji imaju utjecaj na izbor i gledanost filmova u kinima) koja je provela tjedan u Motovunu uživala je, no pravi će uspjeh biti motovunizacija cjelokupne hrvatske kinomreže. Distributeri, koji nas godinama filaju gotovo isključivo holivudskom produkcijom koja je često vrlo sumnjive kvalitete, boje se negativnih financijskih rezultata takva poteza. No, nije točno da hrvatska publika ne voli neholivudski film. Ona je toliko medijski bombardirana moćnim holivudskim marketingom da rijetko i čuje za nešto drugo, a često uopće i nema mogućnost izbora. Nekoliko pokusnih projekcija motovunskih filmova na Sceni Amadeo u Zagrebu pokazalo je da je interes za te filmove velik i da vrijedi pokušati. Iako ti filmovi za sobom nemaju snažnu marketinšku mašineriju, ključnu pomoć može im pružiti hrvatska filmska kritika, osobito ona u visokotiražnim novinama, koja je uglavnom vrlo sklona kvalitetnoj neholivudskoj produkciji. Kombinacija takve medijske potpore i dobre volje distributera mogla bi uroditi obogaćivanjem filmske ponude koja bi bila na korist i distributerima i publici. No, i u slučaju da kooperativnost sadašnje distributerske mreže bude slaba, što je vrlo izvjesno, optimizam unosi najava umjetničkog direktora motovunskoga filmkog festivala Rajka Grlića o razmišljanju o pokretanju alternativne kinomreže.

Potpora države i gradova

Profitabilnost prikazivanja tih filmova otvara i jedno drugo pitanje, a to je državna pomoć kinoprikazivalaštvu. Ministarstvo kulture trebalo bi, u sklopu proračuna za film, znatnije financijski poduprijeti i distribuciju i prikazivanje neholivudskog filma, a isto bi u okviru proračuna za kulturu trebale učiniti i lokalne vlasti. Takav film ne može se tretirati kao biznis ili zabava, nego kao kultura. Gledanje takvih filmova uistinu je filmska kultura, itekako potrebna i hrvatskim redateljima, scenaristima i glumcima da hrvatske filmove stvaraju sa što većim gledateljskim iskustvom i dodirom s europskim kontekstom, a treba imati u vidu i sve one gledatelje koji film gledaju kao umjetnost, a ne samo kao razbibrigu. Pa ako će i odricanje od snimanja jednog hrvatskog filma koji stoji više od milijun kuna omogućiti da se u svim većim hrvatskim gradovima redovito prati neholivudska produkcija, mislim da je to žrtva koju bi hrvatska kinematografija trebala podnijeti.

Zlatko Vidačković