Za hrvatski identitet Istre

Za hrvatski identitet Istre

Časopis MH Rovinj »Rovinjski obzori«, br. 36, 2001.

Ljetni povremenik »Rovinjski obzori« br. 36, bogato ilustriran, na šezdeset stranica, najviše se bavi problemom hrvatskog identiteta u Istri. Tu je i iz »Vjesnika« (14. svibnja o. g.) prenijet razgovor s predsjednikom MH akademikom Josipom Bratulićem Pretvaranje Istrijana u Talijane, te pismo potpore MH Našice naporima rovinjske MH oko odanosti hrvatskom nacionalnom biću. Časopis, kojega s MH potpisuje i rovinjsko HKD Franje Glavinića, prije deset godina i njegov utemeljitelj, dosta zamjera Zagrebu što se tiče brige za Istru. U objavljenom otvorenom pismu hrvatskoj javnosti Istra je danas metafora hrvatskih stradanja. Zajednica udruga Hrvata u Istri uz ostalo spominje: godine 1991. u tadašnjoj općini Rovinj bilo je 10,99 posto, u Poreču 5,81, u Puli 6,29, u Buzetu 2,76, u Labinu 1,62, u Pazinu 1,43, a najviše u općini Buje, 23,15 posto Talijana. Sada, čita se iz sadržaja, na što bi trebalo reagirati Ministarstvo pravosuđa, talijanska se manjina jezičnom dominacijom zapravo proglašava većinskim narodom. U Rovinju nema hrvatskog imena Dugo polje. Jezik većinskog naroda u Balama nije dostojan ni imena Svetog Julijana, zaštitnika mjesta, nego piše San Zuian. Uklonjena je jednoumnom i jednojezičnom dvojezičnošću na ulazu u Pulu i ploča Duga uvala, koja je tu stajala pola stoljeća, stoji pod objavljenim fotografijama talijanskih naziva. Tu je i članak odgovornog urednika Branimira Crljenka uz događaj u Puli prije osamdeset godina o prvim fašističkim lomačama knjiga u Europi s motom A. G. Matoša: »Narod koji zaboravi svoju prošlost zaslužuje da je ponovo doživi.« Sliku stradanja datiranu s 21. travnja 1921. dopunjuje i zapis Nima već škole rvacke Vjekoslava Tomašića iz knjige Istarski requiem (Ceres, 1997). Uz aktualnu kroniku Rovinja, ali i politički intonirane komentare pod Nasmijana zbilja ili Vjerovali ili ne, tu su i zanimljiva Književna radionica te stranice s basnama Vlastimira Pavića iz njegove u nakladi MH Rovinj upravo objavljene knjige. Zanimljiva je i osobito korisna tema o ženskom tradicijskom ruhu zapadne Istre dr. Jelke Radauš Ribarić, a stranica Jezični savjetnik upućuje na sklonidbu zemljopisnih pojmova s komentarima i o dijalektalnom obliku.

Dragutin Pasarić

Žankovi dnevnici

»Cetinska vrila«, glasilo Matice hrvatske Sinj, god. 9, br. 1 (17), 2001.

Prvi ovogodišnji broj »Cetinskih vrila« donosi nekoliko kulturno-povijesnih tema.

Marko Grčić piše o predstavljanju monografije Alka održanu 19. lipnja 2001. u Starogradskoj vijećnici grada Zagreba. Ante Josip Soldo donosi nam tekst o Dušanu Žanku, koji nakon Drugog svjetskog rata dospijeva u logor u Italiji, odakle uspijeva pobjeći te se skriti u opatiji Loreto blizu Avellina, gdje u tišini i miru prožetu duhovnošću piše dnevnik čije nam odlomke »Vrila« u ovom broju donose.

Velimir Borković u Šetnjama po krajini odvodi nas u Čitluk i Zelovo, a Ante Jurković piše o velikanu hrvatske književnosti Marku Maruliću.

Milica Dalbello za ovaj broj »Vrila« posjetila je izložbu Hrvati i Karolinzi, koja je bila postavljena u Splitu, a Branimir Župić u drugom nastavku piše o Ranom brončanom dobu u Cetinskoj krajini, poznatu kao cetinska kultura, upoznavajući nas s njezinom keramikom, nakitom i sličnim predmetima, načinom života i privređivanja te njezinim vremenskim određenjem.

Maja Midenjak u članku Od poklada do Uskrsa piše o lokalnim običajima u ovom vremenu, a Zrinka Kalafatić, kustosica Samoborskog muzeja, o njemu i piše. Frano Librenjak prisjeća se nadučitelja Frane Bradića, Sinjanina, vrijedna pedagoškog radnika i rodoljuba, koji je umro još daleke 1935.

Ivan J. Bošković recenzirao je knjigu Šime Jurića Iz muzeja hrvatske knjige izašlu u nakladi Matice hrvatske, a Ante Josip Soldo razgovarao je sa fra Silvestrom Aračićem, koji je nekad službovao u Sinju, a danas proslavlja pedesetu godinu svećeničkoga života i rada. Miljenko Odrljin u članku pod naslovom Sveta zemlja Isusova domovina osvrće se na putopis fra Miroslava Modrića, knjigu nastalu kao rezultat njegova boravka u Svetoj zemlji.

I na samom kraju, članak Nebeski maratonci Ivana Sablića posvećen je golubima listonošama čiji uzgoj u Cetinskoj krajini ima tradiciju još od kraja Drugog svjetskog rata.

Antonija Vranić

Nacrt za opširniju povijest

Fra Bernardin Nagnanović iz Brotnja, Kratka povijest Bosne Srebrene, MH Čitluk, 2001.

Matica Hrvatska u Čitluku objavila je ljetopis iz 18. stoljeća Kratka povijest Bosne Srebrene (Brevis historia provinciae Bosnae Argentinae). Šezdeset stranica džepnoga formata sadržava usporedni tekst na latinskome i hrvatskome jeziku.

Original pod naslovom Bosnae notitia Provinciae argentinae napisao je, služeći se Gonzagom, Varadincem i Orbinijem, fra Bernard Nagnanović, ondašnji profesor filozofije i teologije u Šibeniku, te poslije lektor bogoslovije u Budimu. Ovo djelce, za koje bi se prije moglo reći da je nacrt za opširniju povijest Bosne Srebrene, imalo je poslije nekoliko prijepisa pod raznim naslovima, koji su, po svemu sudeći, izdali na brzinu transkribirani tekst. U njemu ima mnogo grešaka, osobito u imenima geografskih mjesta, tako da je tekst na latinskom vrlo teško čitljiv. Ljetopis ima sedamnaest spisa u kojima su sadržani povijesni i geografski podaci o provinciji i njezinim kustodijama koje su se rasprostirale na veoma širokom području, od Jadranskog mora do Karpata

Prijevod originalnog teksta odlično je priredio prof. dr. fra Serafin Hrkač, redoviti profesor Pravnog i Pedagoškog fakulteta Sveučilišta u Mostaru, na kojem je ujedno i pročelnik odjela za filozofiju. Uz nastavnički i pedagoški rad bavi se prevođenjem filozofskih tekstova te istraživanjem i proučavanjem franjevačke i ostale baštine pisane latinskim i talijanskim jezikom. Iz tog područja, osim članaka i recenzija, objavio je desetak knjiga.

Roland Šuman

Mozaik riječi

Vinko Falak, Iz moga zavičaja: riječi u govoru i poslovice, Matica hrvatska, Čitluk, 2001.

Rođen godine 1921. (selo Šurmanci, BiH), sada već starina Vinko Falak godinama je amaterski proučavao povijest rodnoga kraja, običaje, usmenu predaju, kulturu življenja, rodoslovna stabla, kršćansku tradiciju, pretočivši svoje spoznaje u Tri tisuće godina moga zavičaja, Rodoslovlje loze Falak, Peta Božja zapovijed, da bi mozaik svoje vizure hercegovačke grude upotpunio knjigom riječi kao trajnom porukom davnine današnjici.

Zavičajne riječi u govoru hercegovačkih Hrvata koje vuku korijen čak iz 54 strana jezika, što je posljedica ne samo osvajačkih pohoda i vladavine tuđinaca nego i trgovačkih veza, kulturnih doticaja, putovanja, useljavanja i iseljavanja trbuhom za kruhom; kratke priče i anegdote koje potkrjepljuju prikaz riječi; popis kazivača riječi; sažetak povijesnih utjecaja i zgoda na život naroda; hercegovačka mudrost i samosvojnost odslikana u približno tisuću i dvjesto od djetinjstva prikupljanih i bilježenih narodnih poslovica; rodbinski nazivi — cjeline su knjige Iz moga zavičaja: riječi u govoru i poslovice, koje se doimaju kao pregledne natuknice, predlošci za neka buduća istraživanja zavičajne prošlosti, na trenutak slikom zaustavljene na koricama knjige.

Marijana Lisjak