U znaku šansone

U znaku šansone

Nekada su ih nazivali mecenama, a danas sponzorima. Ako ne prije, a ono nakon ovoga ljeta, bjelodano je da vrhunski rock ili pop ili dalmatinska pop-glazba najviše kakvoće nije moguća bez jakih i najjačih sponzora. Prljavo kazalište imalo je sedamdeset i sedam tisuća gledatelja na svega nekoliko koncerata u velikim gradovima uz more uz pomoć sponzora, jer bez njih teško da bi bilo moguće priuštiti i bendu i publici spektakl uz besplatan ulaz. Inače, ulaznice bi bile preskupe i jednako tako neisplative za bend. Slično vrijedi i za Olivera Dragojevića. U tri desetljeća, a možda i više, karijere tek je ovoga ljeta Oliver imao prilike za dostojan koncertni spektakl. Koncert Oliver i prijatelji u pulskoj Areni pokazao je i to da materijalno osiromašena publika ipak ima novca za prave stvari kakav je Oliverov koncert u Areni. S cijelim pravim orkestrom na pozornici, brojnim uglednim gostima (Giboni, Tedi Spalato, Meri Cetinić...), redateljem i majstorom rasvjete iz Italije, te iznimno jakom reklamnom kampanjom. Nije onda čudo što su na jednom mjestu udruženi umjetnici i HT kao iznimno jak sponzor uspjeli pomiriti vrhunski marketing, posao i spektakl koji će se pmatiti, ali i poslije moći u njemu uživati nakon objave DVD-a.

Oliverov koncert uz mnoge prethodne slične pothvate pokazao je da u nas festivali zabavne glazbe nisu više događaji sezone, nego upravo ovakvi pothvati. I nije uopće bitno da li je festivalima odzvonilo nego da oni više nisu (proces je inače dulji od jedne sezone) mjesto ni za isplativiji posao jer jednostavno ne daju poticaja ničem intrigantnom. U tom kontekstu ideja iz Šibenika dobiva u realizaciji potvrdu da nepatvorenost i izostanak festivalskih kuhinja dobiva ne samo pravo građanstva nego i odobravanje glazbenika, publike i medija. Riječ je dakako o Večeri dalmatinske šansone u Šibeniku, na čiji se poziv odaziva i, primjerice, Gibonni, koji se odavno odrekao festivalskih nastupa. »Poznato je da ne nastupam na festivalima, ali ovo u Šibeniku nešto je sasvim drugo i zato dolazim u Šibenik!« kaže Gibonni, koji je ovog ljeta nastupio još samo na sličnom festivalu u Kaštelima. Ove godine u Šibeniku nije nastupio Arsen Dedić, ali njegova se nazočnost osjećala sve vrijeme.

Istodobno po jadranskoj obali nastupali su Jinxi i Pipsi, a na splitskim Bačvicama trajalo je ljetno kino, koje uključuje čak i nastupe easy listening talijanskim zvijezdama poput Sama Paglie ili Montefiorea Cocktaila. Splitsko ljeto i ove je godine uključilo splitske alternativce u kazališne i ostale predstave pa je Zidar Betonsky radio glazbu i šumove za Edipa, što je čini se, pristojan izazov. Obilježio se i neprijeporni značaj Tome Bebića, i to od strane splitskih alternativaca, a dignitet malobrojnim posebnim autorima dalmatinske pisme dao je i Tedi Spalato novim albumom u Gibonnijevoj superviziji. Gibonni inače, ako slučajno nije poznato, piše pjesme samo sebi i Tediju Spalatu.

Potkraj kolovoza trebao je u Ljubljani biti održan Pop Arts Festival na Hipodromu. Zeleni su skočili protiv, organizator je prebacio cijelu priču u Dvoranu Tivoli, ali je bio prisiljen otkazati samo 48 sati prije održavanja. Razlog? U pretprodaji u nekoliko zemalja susjednih Sloveniji prodao je samo tisuću ulaznica?! Čuđenje je bilo poprilično jer je koncert trebao biti održan u Sloveniji, gdje takvih problema prije nije bilo. Više u Hrvatskoj. No, očigledno je da Marylin Manson u ovom dijelu Europe nema svoju koncertnu publiku i da je u Europi uobičajena glazbena zabava koju nazivamo rock-festivalom ovdje posve neprivlačna publici. Kritičari će sada pokušati tu činjenicu objasniti dominacijom estrade u najbanalnijem obliku, okriviti medije i slabu platežnu moć. Istina je vjerojatno u sredini, a kako god bilo, nije nimalo utješna.