Transhistria, Tamara Obrovac i Transhistria ensemble

Transhistria, Tamara Obrovac i Transhistria ensemble

Ovaj sasvim iznimni CD nepripremljene bi mogao otjerati na prvi zvuk, jer što ćeš s art-etno-jazz pjesmama koje zvuče kao da je oštarija postala Blue Note. S druge strane, samo zbog Touca La Louna požalit će svatko kome emitiranja Narodnog radija nisu kućna zabava. Tamara Obrovac godinama jazzu pristupa na drugi, zlobni bi rekli suprotan način. U tomu i jest tajna i ako vam istarske melodije zazvuče kao da ste u katalonijskoj birtiji, mađarskoj čardi ili irskom pubu u zoru, nakon neprospavane noći, za to su Tamara Obrovac, Elvis Stanić, Kruno Levaćić, Dario Marušić i Žiga Golob jedini krivci. Sjajno upakirana umjetnička ideja na zadanu lokalnu temu, na jednostavan način postaje potencijalni internacionalni znak prepoznavanja cjeline europske etnojazz-zajednice. Ponekad bi teško bilo pogoditi otkud je »Transhistria ensemble«. Frenetičnost na rubu genijalnosti, korak do ludila, kako to kaže pjesma Joh, u slobodnom, uobičajeno hrvatskom jeziku lokalizam bismo preveli kao razgovor sa samim sobom u trenucima kada se nadaš drugome, a razmišljaš i o mogućnosti da izgubiš zdravi razum. U Savijenim kolačićima (Biscoti ruduladi) gitara Elvisa Stanića gotovo je drugi glas, prateća kulisa, nešto poput zraka koji ponekad gustoćom obavija svijet u kojem živimo. Tamara Obrovac uz sjajno vokalno dominiranje albumom ne prestaje biti dosjetljiva, jasna i precizna u naznačivanju pitanja kojima katkad i ne trebaju odgovori. Koji su i ispjevani samo da bi zvonili glasom, poput Duša moja, čiji je jedini tekst: Duša moja za te kanta...

Iskreno, album Transhistria nesvakidašnje je glazbeno putovanje korijenima dijela lokalne hrvatske glazbene kulture, nježno, ponekad žestoko pretočene u autentični suvremeni proizvod.

A Knight' s Tale: Music From The Motion Picture

Aaaa, bum, buuum, suze, poljupci, konji vitezovi i dame, mačevi, koplja i sve to na filmu koji je srednjovjekovna verzija priče o junacima na konju i damama u bijelom. Koje čekaju. Zaključane ili ne. Šalu na stranu, ali kakve veze ima rock & roll s ovim slikama? Recimo, We will rock you grupe Queen...? No, kako ekipa sama kaže, priča o samim junacima iz filma njima je od samog početka bila čisti rock. Dobro. Rock i potom grupa War s Low Rider, klasikom (veze nema s rockom), samo su rock obožavatelji uvijek voljeli tu pjesmu, da bi u nastavku kanadska atrakcija sedamdesetih Bachman-Turner Overdrive podsjetila na dane kada se uz ovakvu glazbu pilo pivo, plesalo i u najgorem dimilo. Golden Years Davida Bowieja bile bi dobre valjda na svakoj kompilaciji. Onda imamo pjesme kojim nas počaste, kao nema ih u filmu, samo su za nas na CD-u. To su vrlo dobra Heartova klasika Crazy on You ili preslikana verzija Ramble On grupe Train, koja zvuči kao da se Page, Plant i ostatak Zeppellina zagrijavaju. Slijedi neizbježni i meni sve dosadniji Eric Clapton, djedica za kojeg već pomišljam da je njegovu gitaru u Cream svirao netko drugi. Dobre stvari na albumu zapravo su klasik Get Ready (opet veze s rockom nema) grupe Rare Earth i najbolja od najboljih (pogađate, s rockom veze nema, osim što nekad nije bilo plesa bez nje) I Want to Take You Higher Slya i The Family Stone. Uz Thin Lizzy i još dvije »nemojte me častiti bonus pjesmama«, tu je i druženje Robbieja Williamsa s Queen u We are the Champions. I to je sve. I previše.