Teško, ali kvalitetno

»Frakcija«, br. 19, 2001, gl. ur. Goran Sergej Pristaš

19. broj magazina za izvedbene umjetnosti, u cijelosti je posvećen teorijskom smještanju i otkrivanju implikacija energetike u kazalištu, ali i ne samo tamo. Iako primarno područje interesa bazičnih znanosti, energija je ujedno i vrlo pristupačan, koliko i fluidan filozofski pojam, koji se mnoštvom pristupa u tekstovima inozemnih i domaćih autora u »Frakciji« nadovezuje na brojne komponente i sudionike procesa izvođenja. Performeri — glumci, plesači i svi ostali, redatelji, autori, kritičari — svatko od njih ima svoju energiju, koju možda ne može potrošiti, ali je može akumulirati i koristiti se njome, priznavao takvu fiziku metafizike ili ne.

Novi broj ujedno je i početak drukčijega funkcioniranja magazina za izvedbene umjetnosti — isključivo dvojezične (englesko-hrvatske) »Frakcije« odsad će uređivati posebni jednokratni timovi — ovaj put su to Aldo Milohnić, Marten Spangberg i glavni urednik Goran Sergej Pristaš, dok stara redakcija ostaje kao nadzorni odbor. Promjene su i vizualizirane, pa je dosadašnji grafički urednik Igor Masnjak, zaslužan i za pojavljivanje magazina na grupnim dizajnerskim izložbama natjecateljskoga tipa, zamijenjen studijem cavarpayer, također uglednim dvojcem sve popularnije mlađe generacije hrvatskih oblikovatelja. Rezultat je ipak dvojben, s obzirom da je provokativnost zamijenio nametnuti intelektualizam, pa je od inače korisna, i dobro ukomponirana, grafičkog materijala, što je bio jedan od aduta »Frakcije«, ostao goli tekst, tek u naznakama praćen minijaturnim, a mozaično složenim, fotografijama. Na prijašnju živahnu igru samim tekstovnim materijalom naviknute čitatelje neugodno će iznenaditi plahtni pristup nove frakcije »Frakcije«, koji pak zbog sitnog fonta onemogućava i utjecanje metodi uradi sam, odnosno umanjenim fotokopijama. Retroavangardna naslovnica ujedno je i jedini zanimljiviji vizualni dodatak korica, koje u ostatku miruju u jednoličnosti primjerenijoj plastičnim fasciklima.

U preokretu je nestao i uvodnik, koji ovaj put zamjenjuje legenda prijeloma — iznimno zanimljiv podatak svima koji bi željeli na brzinu saznati što nudi novi broj magazina za — izvedbene umjetnosti. Naslovnica najavljuje da je broj tematski posvećen jednom pojmu, i to bi trebalo biti dovoljno atraktivno, no energija u izvedbenim umjetnostima morat će biti jedno od najsnažnijih polja interesa potencijalnoga čitatelja da bi se probio kroz, vjerojatno teoretski zasnovanu i obranjivu, nabacanost tekstova.

Proboj kroz Frakciju mora biti težak (čitateljski napor ili prelazak energije s tiskovine na čitatelja i natrag), no trud se ipak isplati — na kraju. Linkovi kojima je početak u tekstovima Alda Milohnića, Antonija Šibera i Ivane Sajko, koji najavljuju energiju kao sastavni i nezamjenjiv dio samog čina izvođenja, njezin transfer putem scene i autonomni potencijal sama teksta, nastavljaju se razradama Martena Spangberga (o kritici kritike i problemu autorstva u Jerômea Bela), Bojane Kunst (o mjerenju tjelesnog rada i povijesnom putu do kinetičkoga tijela prošlog stoljeća te njegovoj perspektivi u ovom) i Miška Šuvakovića (o nijansama performativnosti energije po, među ostalima, Marini Abramović i Vlasti Delimar). Raspršeni krajevi tih linkova dolaze u razgovorima koje je Josette Féral vodila s nizom kazališnih autora o njihovu shvaćanju i radu s pojmovima energije i prisutnosti, dok nepriključeni ostaju tekstovi o marijanskom mitu i topografiji terora. Stoga, još jednom, a sad vjerojatno i definitivnom »Frakcijinom« pokušaju izlaska iz domaćih okvira treba poželjeti još više energije — pri biranju pojavnosti sama izdanja i filtriranju priloga s obzirom na temu.

Igor Ružić