Talijanski za početnike

Italienski for begyndere, Danska, 2000, red. Lone Scherfig

Pored pet ostvaraja prikazanih u ciklusu danskog filma, u natjecateljskoj se konkurenciji Motovuna našao još jedan danski slikopis, prvi film Dogme 95 čiji je autor ženskog spola: Talijanski za početnike. Film je to koji svojom generalnom koncepcijom uvelike podsjeća na Mifunea Sorena Kragha-Jacobsena, prvi film Dogme 95 službeno prikazan u nas, što znači da je u visokorealističkom (dokumentarističkom, naturalističkom) stilu Dogme 95 obrađena priča poprilično sentimentalna karaktera, koja bi se, sama po sebi, bez ikakvih problema mogla transponirati u holivudsku romantičnu komediju. Lone Scherfig prati šest međusobno povezanih likova, koji se tijekom filma profiliraju u tri muško-ženska ljubavna para, a dvije od tri mlade žene povezane su tajnom obiteljskom sponom kao u nekoj sapunici. Sva tri para imaju prepreke na putu svoje ljubavne realizacije, koje će svladati i filmu omogućiti happy end, a ako ste pomislili da u svemu tome ima i određene komercijalne podobnosti, niste predaleko od istine. Pogotovo s obzirom na neuvjerljivost olaka prelaženja privlačne frizerke preko neoprostiva ponašanja njezina novopečenog dečka, nesuđenog nogometaša. No baš kao u Mifuneu, većina je prigovora više-manje naknadnog racionalnog karaktera; dok gledate film malo što vam može zapriječiti spontano uživanje u maestralno izvedenu realističkom prosedeu, jako dobro profiliranim likovima i sjajnim glumcima (među kojima je i junak Mifunea Anders W. Berthelsen, koji ovdje glumi novopridošlog propovjednika), te dirljivom emocionalnom angažmanu. Mifune i Talijanski za početnike filmovi su bogatih i toplih emocija, što nije karakteristično za Dogmu 95 i njezine svjetske sljedbenike, i tu njihovu osobinu svakako valja tretirati kao vrlinu. Bez obzira na stanovit miris Hollywooda odnosno komercijalno usmjerenih filmova nekih drugih kinematografija (primjerice britanske ili češke), riječ je o neosporno kreativnim ostvarenjima koja svakako zaslužuju respekt. Stoga Srebrni medvjed i nagrada FIPRESCI-a u Berlinu, nagrada publike u Parizu te niz nagrada s nacionalnog festivala Robert plus jedan Bodil (glavna danska nacionalna nagrada) za film Lone Scherfig (a obilato je nagrađivan i Mifune) ne začuđuju. Još kad bi film stigao u naša kina, ili barem na video, to bi bilo sjajno.

Damir Radić