Svadba

La Noce, Francuska/Rusija/Njemačka, 2000, red. Pavel Lungin

Svadba je još jedan ostvaraj ultrarealističke poetike, s najjačim naturalističkim touchom od svih filmova prikazanih na ovogodišnjem Motovunu. Režiser i koscenarist Lungin pokazao se majstorom odabranog prosedea pa se i Svadba odlikuje vrlo uvjerljivim glumačkim izvedbama unutar fascinantno kreiranih stvarnosnih situacija, čiji je realizam odličnom uporabom mobilne kamere i tzv. prljave fotografije doveden do vrhunca. Radnja se zbiva u provincijskom rudarskom mjestu u koje se iz Moskve vraća lijepa Tanja (Marija Mironova) s namjerom da se uda za svoju pubertetsku ljubav, naočitog Mišku (Marat Bašarov). No, Tanjine moskovske godine nose olovni uteg u obliku nešto starijeg tajkuna/mafijaša, koji je bio njezin ljubavnik i ne može je preboljeti pa se pojavljuje s namjerom da je pokoleba u njezinim bračnim planovima. Slijedi niz peripetija, a na kraju će Tanja i Miška ipak svladati sve prepreke i film će završiti u uvjetno optimističnom, a svakako romantičnom tonu.

Pored spomenutih stilsko-glumačkih parada Svadbu krasi i odlično profiliriranje niza većih i manjih likova, od kojih svaki ima neku svoju priču. Mladost, privlačnost i simpatičnost ljubavnog/bračnog para usred blata, znoja, votke i sirovih strasti nadasve je dobrodošla, a dobro sjeda i Lunginovo pronalaženje šarma i u likovima od kojih se to možda ne bi očekivalo. Međutim, postoji širi kontekst koji nekako priječi da se Svadba, pored svih svojih neupitnih vrlina, doživi iznimnim filmom. Prvo, proteklih nekoliko godina vidjeli smo toliko suvereno realiziranih ultrarealističkih ostvarenja da se aktualni filmovi tog prosedea, htjeli-ne htjeli, pomalo doimaju manirističnima i, drugo, postavlja se pitanje nije li inzistiranje na naturalističkoj slici Rusije i srodnih joj zemalja, koje je prije više od trideset godina snažno promovirao srpski klasik Živojin Pavlović, danas već svojevrsno djelomično podilaženje željama Zapada za upravo takvom slikom tog svijeta, koja je tom istom Zapadu istodobno egzotična i uvjerava ga u vlastitu superiornost. Ukratko, Svadba je vrijedan i dojmljiv film, ali čini se da je došlo vrijeme da se neki klišei dobro prodrmaju.

Damir Radić