Pusher

Pusher, red. Nicholas Winding Refn

Mračna anti-holivudska vizija svijeta droge, s očitim utjecajem recentnih uspješnica poput Trainspottinga, ali i Scorsesejevih Ulica zla, sa heroinskom heroinom (poput one iz Paklenog šunda), kao i mnogo toga drugog iz kaleidoskopske poplave narkomanskog polusvijeta i prividnog coolerskog glamura koji ga okružuje. Zanimljivo je pritom kako Refn, koji u film vidno pretače svu svoju energiju i entuzijazam, uspijeva zaobići klišeje, te Pusher istovremeno učiniti i formulaičnim i inovativnim. Zastrašujuće realističan i brutalno iskren, dokumentarističkog vizualnog stila bliskog dogmašima, sugestivne zrnaste fotografije i sniman ručnom kamerom, bez brzih trikova, Pusher pruža izvrsnu zaokruženu cjelinu, rigorozno i striktno nesentimentalnu, s osornom dobar/loš momak karizmom Kima Bodnie (stečenom u prethodnim ostvarenjima, poput odličnog Noćnog čuvara Ole Borendala ili U Kini jedu pse Lasse Spang Olsena).

On je Frank, sitni diler u Kopenhagenu, koji se muči isplatiti svoje dugove. Pritom čini jedan očajnički potez za drugim, te mu se život rapidnom brzinom sve više pogoršava nizom krivih izbora. Kim Bodnia sjajno razvija Frankov lik koji, koprcajući se poput ranjene zvjerke, poprima sve humaniju crtu, tjerajući na suosjećanje.

Refn se pritom ne može suzdržati a da dodatno ne romantizira porijeklo svog junaka i ono što su okolnosti i ekstremni milje od njega učinili (naročito u odnosu sa prostitutkom-ovisnicom).

Nasilje je oskudno, ali izrazito efektno, a svaki kadar nabijen slutnjom opasnosti. Nenametljivo, ali dojmljivo ostvarenje.

Katarina Marić