Prva velika Višnjićeva uloga

Prva velika Višnjićeva uloga

Domaći se tisak u povodu američke premijere indie-hita The Deep End raspisao iz samo jednog razloga: glavnu mušku ulogu tumači Goran Višnjić, i to mu je prva velika američka uloga. Važnije od te činjenice jest to što je spomenuti film privukao veliku pozornost američke kritike, medija i publike pa bi ova uloga mogla biti presudna u Višnjićevoj filmskoj karijeri. Veliki je medijski odjek film zabilježio odmah nakon prikazivanja na ovogodišnjem filmskom festivalu u Sundanceu u siječnju, gdje je proglašen jednim od najzanimljivijih na tom uglednom festivalu, potom je dobru reklamu napravio i na festivalu u Cannesu, a dobre se vibracije šire i nakon američke premijere 8. kolovoza. Film je dobio vrlo dobre ocjene od najutjecajnijih američkih kritičara, koji su isticali Višnjića kao odlična glumca i fizički atraktivna muškarca kojega kamera voli, što je u Hollywoodu jednako važno, ako ne i važnije, od glumačkog talenta.

Film potpisuje autorski dvojac iz San Francisca, Scott McGehee i David Siegel, koji je još prije osam godina privukao pažnju svojim debijem Suture. Triler-drama The Deep End — koja će zbog Višnjića i dobra glasa najvjerojatnije biti prikazana i u domaćim kinima — slobodna je ekranizacija romana The Blank Wall Elizabeth Sanxay Holding objavljena još 1947, koji je i slavni Max Ophuls prebacio na veliki ekran dvije godine poslije u filmu The Reckless Moment. Priča filma smještena je na slikovitu obalu jezera Tahoe, a zaplet se vrti oko ucjene od pedeset tisuća dolara. Toliko bi majka tinejdžera snimljena na pornografskoj videokaseti u eksplicitnom seksualnom odnosu sa starijim muškarcem trebala platiti kako bi snimka zauvijek nestala. Kurira koji za ucjenjivače treba sakupiti novac tumači Višnjić, mladu majku glumi britanska glumica Tilda Swinton (Orlando), a među njima se razvija vrlo neobičan odnos lovca i žrtve. I čitav je film pomalo neobičan jer neke žanrovske predloške okreće naopako. Iako je riječ o trileru, u filmu je vrlo malo uzbuđenja i naglašenih emocija — što dakako ne znači da film nije uzbudljiv — pa sve djeluje nekako mirno i polagano, gotovo umrtvljeno. Višnjićev ucjenjivač neobično je ambivalentan lik koji u jednoj sceni doživljava i iznenađujući moralni zaokret, a iako su događaji i neki prizori u filmu vrlo nelagodni i mračni, vizualni je stil vrlo vedar i živo obojen dok je prirodna scenografija jezera Tahoe sa svojom kristalno čistom vodom, predivnim šumama i idiličnom atmosferom života uz obalu prava raskoš za oči. I Tilda Swinton u ulozi majke i žene stjerane u nemoguću i opasnu situaciju iznenađujuće je smirena i hladna. U svakom slučaju lijep, poseban i neobičan film.

Stjepan Hundić