Obećavajući početak jeseni

Obećavajući početak jeseni

»Summer' s almost gone...« pjevali su nekad »Doorsi«. Ljeto ću upamtiti po ponovljenoj želji da u Zagrebu nikad ne budem u neklimatiziranom i da mi je čak i jedna južnojadranska palma uginula, a njoj barem vrelina čini dobro. Jadranska glazba po sveopćem sudu dobra je samo u party-varijantama. Filozofija DJ is a God nije ni ove sezone popustila, ali zato je koncerata bilo manje nego ikad. Valjda smrtno preplašeni praznom Arenom u Puli (Ana Oxa i prodavači kokica) igralo se na sigurno tipa Balašević ili uvijek sjajni Oliver. Rocka domaćih bilo je po obali u sponzorskoj verziji (Prljavo kazalište) ili poštenoj tržišnoj borbi Pipsa i nekad manje nekad više trijeznoga Barea. Stranaca samo u kampovima sa svojom hranom i vodom. Čovječe, pa toga bi i u zatvoru dobili, čemu strah?

Nisam siguran, ali mislim da je najviše dobrih koncerata bilo iz svijeta klasične glazbe. Preko šengenskih crta, ljeto uvijek izgleda kao okupljalište nomada željnih da na jednom mjestu u desecima tisuća ostave strašno mnogo svega što će sutra biti samo euro. Zauzvrat, po tri dana maltretiraju ih nastupima Eminema, U2, Madonne i hordama manje bogatih, ali u cijelom svijetu znanih izvođača. Love Parade proširio se i iz Berlina došao i u Ženevu, Budimpeštu... Gay pokret hara Europom, pleše se na ulicama Amsterdama, Hamburga i drugih metropola. Da ne spominjem Ibizu, Aya Napie, Mikonos i Lezbos. Važno je da si u identičnom paru. Ponekad si čovjek pomisli kako je, fala Bogu, uskoro jesen. Sve će to kiše rashladiti.

Kad već spominjem kiše, jesen uskoro donosi živost u zagrebačke koncertno-klupske prostore. Svakako najveće skorašnje gostovanje priredit će primadona i zaštitni znak Buena Vista Cluba Omara Portuondo u listopadu u dvorani Lisinski. Devetnaestoga rujna Tvornica starta s karizmom zvanom Residents, a Močvara ugošćuje Foetus kao podsjetnicu na zlatno doba artindustrijskog rocka. Za početak, obećavajuće.