Neprepoznata kvaliteta

Neprepoznata kvaliteta

Međunarodni festival komornoga teatra u umaškom Pučkom otvorenom učilištu manifestacija je s rastućim ugledom, jasne forme i zanimljive koncepcije, koju treba prepoznati

Od prošle godine Istra se može pohvaliti dvama novim festivalima, zbog kojih postaje sve važnije ljetno kulturno odredište. Festival plesa i neverbalnog kazališta u Svetvinčentu i festival komornog teatra Zlatni lav u Umagu iskaz su kreativne želje i vizije prominentnih pojedinaca, ali i potpore lokalnih struktura, pa je tako grad dosad poznat samo po tenisu i Galeriji Dante dobio i kazališni raison d'etre. Koristeći se formulom nacionalnog, jezičnog i zemljopisnog trokuta, osnivač i voditelj festivala Damir Zlatar Frey i prošle je godine na festival pozvao predstave iz Italije, Slovenije i Hrvatske, kojima su se ovog ljeta, od 27. srpnja do 5. kolovoza, pridružili i nizozemski i jugoslavenski gosti.

Od ukupno trinaest predstava u službenoj konkurenciji festivala tek je njih nekoliko uživalo status pravih favorita. Ponajprije, bila je to nova predstava Performing Unita, aka Montažstroja, no kao eksces domaćega kazališnog prostora možda je još zanimljiviji bio neposredno prije ljeta premijerno izvedeni projekt Senke Bulić — Splendid's.

Hotel Bulić

Riječ je o gotovo pola stoljeća izgubljenu tekstu Jeana Geneta, kojeg se autor agresivno odricao usprkos pohvalama rafiniranijih čitatelja. Senka Bulić sama je pronašla, uvjerila i uvježbala osmoricu jakih, od kojih je samo jedan profesionalni glumac, te je vlastitu produkciju nazvala Hotel Bulić, jer se i komad zapravo zbiva u hotelu, gdje gangsteri okruženi policijom čekaju svoj najhrabriji, a ujedno i posljednji čas života.

Na rubu žanrovske primjene likova i situacije, Splendid's ipak nije kazališni krimić jer unutar naizgled koherentne muške skupine, zategnute viškom testosterona, pokazuje složene odnose prikrivanja identiteta ili borbe za moć i seks. Rečenice Genetovih kriminalaca složene su, a jezik strogo književan, stilizirana odijela na uglavnom nabildanim torzima stoje besprijekorno dok gledatelji polako počinju shvaćati da je Splendid's, kao i mnogo poznatiji tekstovi istog autora, ljupka stilizacija zla, koja se na vrhuncu predstave pretvara u implicitno pitanje gledatelju: misliš li da si drukčiji?

Kruno i Bruno Klabučar, Dražen Jurić, Rafal Santos, Tomislav Bokor, Karlo Bulat, Elvert Karaga i Renato Đ ošić zaslužili su dugi aplauz, kao i Senka Bulić. No, vjerojatno bi im veća nagrada bila nekoliko sigurnih termina unutar sljedeće zagrebačke sezone. Takve rane boljke kazališnoga grupiranja odavno je pak prošao Borut Šeparović, čija je grupa Performing unit na Zlatnom lavu nastupila s komadom Terrible fish. Zatvorena, gotovo hermetična predstava nastala je na ispovjednoj poeziji Sylvije Plath, poemi Tri žene, i treba joj na početku dati kredita. No formalno izbrušen košmar koji više tijelom no riječima proizvode Irma Baatje, Sanja Mitrović i Damir Klemenić ima pokrića, a dosadan može biti samo nekome tko je slijedio samu pjesnikinju, pa je već prošao sve samoubojstvene faze. Postupak ogoljivanja izvođača i prenošenja nekoliko puta mutirane poruke, s nesigurnim udjelom osobnosti kako davatelja tako i primatelja, u komadu Terrible fish donekle podsjeća na rad skupine Goat Island, iako se Performing Unit s time vjerojatno ne bi složio.

Eva Braun

Posljednja pak predstava festivalske konkurencije bila je produkcija beogradskoga Centra za kulturnu dekontaminaciju, monodrama Eva Braun Stefana Kolditza u režiji Gorčina Stojanovića i izvedbi Mirjane Karanović, a posebnost ovogodišnjeg Zlatnog lava i njegove ženske tematske odrednice ležala je u tome da je na istoj pozornici isti komad nekoliko dana prije igrao Teatar Exit, točnije Darija Lorenci u režiji Edvina Liverića.

Dok se Liverić redateljski fokusirao isključivo na lik Hitlerove ljubavnice u onom satu koji dijeli ostvarenje njezina sna od samoubojstva, Stojanović je kroz Evu Braun pokušavao stvoriti kontekst i naglasiti vlastiti stav. Integralni tekst izvode i Daria Lorenci i Mirjana Karanović, no dok prva nastupa kao simpatična, nedorasla provincijalka, druga naglašava razočaranost. Utoliko je Lorencijeva prihvatljivija u ulozi kakvu je Kolditz napisao, jer igra samo jednu stranu problema, ženu koju, kako sama kaže, »politika ne zanima« i koja je »samo željela malo sreće«. Raspadanje sna, a zapravo ostvarenje podsvjesno ipak očekivane sudbine, Mirjana Karanović pak igra skačući iz uloge neinteligentne provincijalke u onu žene najmoćnijega čovjeka tadašnje Njemačke, uz sporadične, uglavnom nepotrebne, izlaske iz uloge.

Resurequie na furlanskom

Osim navedenih, u selekciji umaškog festivala našla se i produkcija dubrovačkog Kazališta Marina Držića Otrov kazališta, kao i Ljubavna pisma Staljinu Teatra &TD. Grand Prix festivala odnijela je, kao i prošle godine, slovenska redateljica Mateja Koležnik, ovaj put s komadom Paule Vogel Kako sam se naučila voziti u izvedbi Prešernova gledališča iz Kranja. Među zapaženije naslove treba ubrojiti i gostovanje Teatro Cluba iz Udina s predstavom Resurequie na furlanskom narječju.

Kako je umjetnički direktor festivala ujedno i redatelj, Zlatni lav završio je izvedbom Genetovih Sluškinja, produkcijom DK Gavella. Time je i zatvorena ovogodišnja tema žene, ali Damir Zlatar Frey za sljedeću godinu najavljuje festival posvećen djetinjstvu. Zaključno, nakon drugog izdanja može se reći da je međunarodni festival komornoga teatra u umaškom Pučkom otvorenom učilištu manifestacija s rastućim ugledom, jasne forme i zanimljive koncepcije, koju treba prepoznati.

Igor Ružić