Nepoznata hrvatska baština

Nepoznata hrvatska baština

U povodu Aestas Musica — Međunarodne ljetne škole barokne glazbe i plesa, Varaždin, 23. kolovoza do 2. rujna

Na ljetnoj školi Aestas Musica i ove godine predaje poznata violinistica i violistica Catherine Mackintosh, jedan od najvećih stručnjaka za izvodilaštvo barokne glazbe na autentičnim instrumentima i u skladu s tradicijom povijesno osviještena pristupa koja se razvila u Zapadnoj Europi u drugoj polovici 20. stoljeća. Do sada je u radu škole sudjelovalo oko pet stotina mladih glazbenika iz cijeloga svijeta, a uz Catherine Mackintosh ovogodišnji su predavači Jennifer Ward-Clarke (violončelo), Laurence Cummings (čembalo i studij solističkih vokalnih dionica), Julian Clarksen (pjevanje, vokalni ansambli) Mary Collins (ples i koreografija), Anna Mansbridge (ples i koreografija). Svake godine ostvaruje se jedna velika produkcija — u Splitu je to bila Purcellova opera Dioklecijan, u Šibeniku Händelov oratorij L'Allegre, Penserose ed il moderato, potom u Varaždinu Purcellova opera Didona i Enej te Charpentierova Acteon, a ove godine je to Cavaliereovo Prikazanje duše i tijela. Škola radi uz financijsku potporu Ministarstva kulture, a njezina utemeljiteljica je Maja Žarković, violinistica koja se školovala u Velikoj Britaniji.

Gospođa Mackintosh, u radu škole Aestas Musica sudjeluje od samog početka.

Koja su bila vaša prvobitna očekivanja?

— S obzirom da je to bio moj prvi dolazak u Hrvatsku, bila sam jako uzbuđena. Tada smo radili Purcellovu operu Dioklecijan i činjenica da smo bili prvi koji su je izveli u stvarnoj Dioklecijanovoj palači u Splitu bila je doista fantastična. I to s ansamblom sastavljenim od mladih ljudi iz cijeloga svijeta. Prije dolaska u Hrvatsku nisam ništa posebno očekivala — došli smo da bismo radili sa studentima i upoznali Hrvatsku i Hrvate. Svi smo se zaljubili i u zemlju i u ljude.

Kakva ste iskustva stekli u radu ovdje, s obzirom da je glazbena tradicija — kada govorimo o baroku, u Hrvatskoj bitno drukčija od one u Zapadnoj Europi?

— Godinu za godinom donosimo ovamo svoj entuzijazam i izvodilački stil te susrećemo ljude koji žele nešto naučiti iz mog iskustva. Posljednjih trideset godina sviram na autentičnim instrumentima i surađujem s najvećim sviračima i dirigentima. Krasno je što ovdje srećem sve te mlade ljude koji žele raditi ozbiljno i koji žele učiti.

Na koje se probleme najviše usmjeravate?

— To je artikulacija, barokno fraziranje, intonacija, potom izgovor, pa različiti nacionalni barokni stilovi, način rada s gudalom, ornamentacija te umijeće da se program, izvedba, pripreme u kratkom roku. Čini mi se da je intenzivan rad dobar način za postizanje kvalitetnih rezultata te da također daje poticaj procesu učenja. Za vrijeme tečaja mnogo sviramo i mnogo toga uspijevamo napraviti u vrlo kratku vremenu.

Polaznici sviraju stalno u nekoliko ansambala, a ono što je pritom bitno jest da nisu svi početnici — dakle na taj način dolazi do izmjene iskustava i znanja, svojevrsna predavanja i razmjene vještina između profesionalnih glazbenika i onih koji tek ulaze u svijet baroka. To, osim toga, i ubrzava sam proces učenja.

Neki polaznici dolaze svake godine. Zapaža li se napredak u njih?

— Napredak koji ostvaruju ljudi koji opetovano dolaze je sjajan, a to je svakako jedan od razloga zbog kojeg se svake godine vraćam ovamo. Neke od njih danas smatram sebi ravnima.

Smatrate li da ljetne škole i srodni tečajevi mogu proširiti glazbene vidokrugove polaznika, pa im čak i omogućiti da steknu određena znanja?

— Apsolutno. Za vrijeme ovakvih projekata sije se sjeme daljeg razvoja. Vrlo je važno da mladi glazbenici sudjeluju u ljetnim školama i tečajevima jer je bitno da prolaze razdoblja intenzivnog rada. To proširuje i njihovo znanje i iskustvo.

Vrlo je važno da mladi ljudi mnogo nastupaju. Smatrate li da je nužno dosegnuti određenu razinu prije no što se počne koncertna karijera, posebice nastupima u sredinama s razvijenijom tradicijom?

— Za studente je silno važno da nastupaju što češće. Ne znam kakva je ovdje praksa, ali britanske glazbene akademije potiču studente da nastupaju što je više moguće. Za glazbenike koji se bave barokom bitno je da uče zajedno svirati i pjevati jer je zajedničko muziciranje srž baroknoga glazbenog jezika. Mladi ansambli moraju pažljivo birati program i savjetovati se s iskusnijim glazbenicima oko načina na koji će graditi vlastiti repertoar. Također moraju voditi brigu o tome gdje nastupaju. Postoji opasnost da ljudi pomisle kako je dovoljno svirati na autentičnom instrumentu, a bez duboka znanja i razumijevanja same izvodilačke prakse.

Svirali ste sa Zagrebačkim solistima, a s njima ste imali i mali tečaj. Mislite li da i profesionalni ansambli katkada trebaju ponovno biti studenti?

— Uživala sam radeći sa Zagrebačkim solistima, a veselim se radu s Varaždinskim komornim orkestrom. Smatram da ljudi moraju biti otvoreni znanju i novome stalno, i da od dobrih glazbenika treba učiti. To je jedini način da se zadrži visoka razina, da se napreduje i bude u kontaktu s onime što se u glazbenom svijetu događa.

Držite li da se eksplozija autentičnih izvedbi polako smiruje, i kakav mislite da je to utjecaj imalo na glazbu uopće?

— Ne. Razina najkvalitetnijih ansambala u stalnom je usponu. Meni osobno glazba je ono što je najvažnije i svoje studente ohrabrujem da što više uče, ali i da nastupaju. Danas vani nema više oštrih razlika kojima bi se odvajali uvriježeni načini izvodilaštva od autentične izvodilačke prakse. Mnogi, nazovimo ih klasičnim ansamblima i orkestrima, rade s dirigentima koji se bave tzv. ranom glazbom, i granice se zapravo brišu u korist bogatijeg i raznovrsnijeg razvoja i izvodilačkoga razmišljanja. Bitna je kvaliteta i izvodilački standard ansambla. I stoga smatram da je vrlo korisno i pohvalno što više takvu vrstu suradnje integrirati i u vaš glazbeni život.

Kako biste ocijenili način na koji se barok izvodi u Hrvatskoj i, uopće, glazbeni život ovdje?

__ Moja saznanja o glazbenom životu u Hrvatskoj vrlo su ograničena. No, ono što sam zapazila jest bogatstvo talenata u vas, kojima treba dobro i pažljivo obrazovanje. Nadamo se da bi škola Aestas Musica u tome mogla imati važnu ulogu. Hrvatska je u svijetu još uglavnom poznata po sportu i kao turističko odredište. Žao mi je što to moram reći, ali nema mnogo ljudi u inozemstvu koji znaju i za vašu bogatu kulturnu baštinu. Daroviti mladi glazbenici koje sam spomenula neki su od najljepših dokaza vaše kulture.

Dodi Komanov