Neka dobra atmosfera

Neka dobra atmosfera

Ove godine festival će sigurno ostati u pamćenju po otvaranju — predstavi San francuske trupe Jo Bithume

Ljeti u Istri festivali niču poput gljiva poslije kiše. Lepeza festivala doista je široka — od filmskih u Puli i Motovunu, do motociklističkih, festivala komorne glazbe u Areni... No, da ne nabrajamo previše, što se plesa i kazališta tiče, ove godine zbivanja na »daskama« obilježili su PUF i Festival plesa i neverbalnog kazališta u Svetvinčentu. I dok je za ovaj prvi, Branka Sušca i njegove skupine Dr. Inat, neizvjesno hoće li se dalje odvijati, Festival u Svetvinčentu, može se to sa sigurnošću reći, festival je koji ima budućnost. I koji će zasigurno rasti. Da budemo pravedni, i ove je godine (već šesti) Međunarodni kazališni festival mladih u Istarskom narodnom kazalištu bio vrlo uspješan, no zbog svoga zatvorenijeg tipa rada i prezentacija publika će ga se teško sjetiti u rezimeu ovogodišnjih zbivanja.

Dakle, što to jamči dalji rast svetvinčentskog festivala? Prije svega agilnost umjetničke voditeljice Snježane Abramović i njezina tima, ljupkost i gostoljubivost malog mista Savičente, kako u Istri kažu, te izbor recentnih predstava suvremenoga plesa. Festival u Svetvinčentu je jedan od onih koji ne treba mnogo reklame. Usporedio bih ga s onim motovunskim jednostavno stoga što publiku osim predstava privlači neka dobra i opuštena atmosfera za vrijeme i nakon predstava. Ove godine festival će sigurno ostati u pamćenju po otvaranju — predstavi San francuske trupe Jo Bithume. Njihova adaptacija Shakespeareove komedije San ivanjske noći u maniri vrhunske cirkuserije, sa svom silinom tehnike (zvuk, svjetla, pomične platforme) jednostavno nije mogla ostaviti nikoga ravnodušnim. Predstava se odigrala na tratini iza krasnoga kaštela Morosin — Grimani koji se trenutno restaurira, dok su predstave sljedećih dana prikazane u kaštelu. Jedna od njih, koja će također ostati u sjećanju, predstava je Boruta Šeparovića Terrible Fish. I premda je komad bio komorniji, publika je sjajno primila autorovu nakanu da odbaci ideju idealne izvedbe-predstave. Kao najmlađi sudionik ovogodišnjeg festivala pamtit će se i Matija Ferlin, koji je zajedno s bratom Maruciom na mjesnom trgu izveo predstavu Tepli zdrhi. Izrazito emocionalna predstava, s nizom elemenata iz djetinjstva braće Ferlin, njihove povezanosti s korijenima te moderni (improvizirajući) plesni elementi mladog Matije učinili su ovu predstavu više nego uspješnom. Matija, inače, ove godine kreće na studij suvremenog plesa u Amsterdam, tako da u budućnosti (možda ponovno u Svetvinčentu) možemo očekivati lijepe predstave.

Na samom kraju festivala mene je fascinirala predstava Laboratorio de solos u izvedbi tri mlade španjolske plesačice. U amalgamu glume, plesa, skeča i performansa one su doista pokazale temperament, umijeće i zavodljivost svojstvenu strastvenim Mediterancima. Dakako, ne treba zanemariti ni domaćine, momke i cure iz Šikuti machine koji su dali svoj prinos festivalu, u umjetničkom i logističkom pogledu.

S obzirom na uspješnost festivala očekujemo njegov dalji rast. Kako kažu organizatori — do nekog mediteranskog plesnog centra sa sigurnim sjedištem u malom mistu Savičenti.

Dejan Štifanić