Koolhaas i Herzog & de Meuron out, Gehry in

Paul Andreu počasni građanin grada Guangzhoua

Arhitekt Paul Andreu (1938) nagrađen je titulom počasnog građanina Guangzhoua, glavnoga grada južnokineske provincije Guangdong, poznatije kao Kanton. Nesvakidašnje priznanje za arhitekta, što se obično dodjeljuje političarima, pripalo je Francuzu za projekt novoga gradskog stadiona čija je izgradnja nedavno završena. Andreu je svjetsku slavu stekao kao glavni arhitekt pariške zračne luke Charles de Gaulle (Roissy), uz koju je projektirao i pedesetak aerodroma širom svijeta, poput Jakarte (1986), Teherana (1996) i Manile (1999), kao i druge tipološki raznolike građevine velikog mjerila — Francuski terminal za Eurotunel (1987) i Muzej mora u Osaki (2000). U Kini je dizajnirao zračne luke Pudong u Shanghaiu (1999) i Sanya na otoku Hainan, a osvojio je i prvo mjesto na međunarodnom natječaju za novi nacionalni arhitektonski simbol, Pekinšku operu, što će, s korisnom površinom od 140 000 četvornih metara, biti podignuta blizu Trga nebeskog mira. Osim gradskoga stadiona u Guangzhou, francuski arhitekt autor je rješenja i za druge ključne gradske projekte, poput glavnoga trga i, dakako, zračne luke.

Rogersu otkazan projekt za Velšku skupštinu

Glavna ljetna arhitektonska tema na britanskim otocima otkazivanje je suradnje Richardu Rogersu u realizaciji projekta Nacionalne skupštine Walesa. Izvratan posao koji je lord Rogers (1933) osvojio na natječaju, umjesto da bude točka na i plodne karijere, pretvara se u razočaravajući debakl, koji dolazi u politički vrlo nezgodno vrijeme za jednog od najistaknutijih suvremenih arhitekata. Naime, iako Rogersa, predsjedavajućeg vladinoga tijela za urbanizam Urban Task Force i službenog savjetnika londonskih vlasti, i dalje smatraju najmoćnijim britanskim arhitektom, on više nije tako siguran u svoju poziciju nakon što je njegov zaštitnik, bivši ministar okoliša Prescott, napustio funkciju. Rogers, koji je arhitektonsku praksu započeo 1963. suradnjom s jednako znamenitim arhitektom lordom Fosterom, kolegom sa studija na Yaleu, svjetski ugled postiže najpoznatijim ostvarenjem pop-arhitekture, Centrom Pompidou u Parizu (1977, u suradnji sa Renzom Pianom), a potvrđuje remek-djelom high-tech arhitekture, londonskim Lloyd's Building iz 1986. Iako je nakon toga ostvario niz važnih građevina, poput sjedišta Channela 4 u Londonu, Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu i palače suda u Bordeauxu, nijedna nije dosegnula slavu ranijih ostvarenja. Ostanu li vlasti Walesa pri svojoj odluci, navodno iz financijskih razloga, Rogers će priliku za novi prestižni projekt morati tražiti drugdje, a utješiti ga može činjenica da je njegov uzor Frank Lloyd Wright upravo na kraju karijere, u dobi od 92 godine, osmislio ostvarenje života, Guggenheimov muzej u New Yorku.

Koolhaas i Herzog & de Meuron out, Gehry in

Da su investitori prevrtljiva sorta, osjetili su nedavno na vlastitoj koži i arhitektonske superzvijezde Rem Koolhaas te dvojac Herzog i de Meuron, koje je na zajedničkom zadatku projekta za novi dvadesetokatni hotel Astor Place na njujorškom Manhattanu uposlio hotelski impresarij Ian Schrager. Nakon dvogodišnje suradnje, nezadovoljan rezultatom toga braka iz interesa kojem je sam kumovao te utrošenim sredstvima i vremenom, Schrager je otkazao arhitektima koji su osvojili i najugledniju od svih arhitektonskih nagrada, Pritzker Prize. Ne odustajući od ideje o svom šestom njujorškom hotelu kao novoj ikoni blistavog dizajna, Schrager je angažirao dostojnu zamjenu međunarodne slave, arhitekta Franka Gehryja, još jednog dobitnika Pritzkera. Gehry, koji je ove godine dovršio izgradnju kontroverzne banke DG na Pariser Platzu u Berlinu te potvrdio poziciju vodećeg američkog arhitekta impozantnom izložbom u njujorškom Guggenheimu, oduvijek je želio dizajnirati veliku zgradu u New Yorku. Kako je realizacija projekta novoga Guggenheima zastala zbog novčanih razloga, hotel bi mogao postati njegov prvi izgrađeni njujorški projekt.

Roterdamski dijalog Ouda i Johnsona

U roterdamskom Nizozemskom arhitektonskom institutu (NAI) postavljena je do 9. rujna opsežna retrospektiva J. J. P. Ouda (1890-1963), jednog od najglasovitijih nizozemskih arhitekata dvadesetog stoljeća. Izložba pod naslovom J. J. P. Oud — Philip Johnson, A Dialogue predstavlja Oudova remek-djela poput stambenih ostvarenja za Hoek van Holland, Kiefhoek i Weissenhofsiedlung, ali i manje znane projekte kao kuće u Češkoj, roterdamsku burzu i projekt vile za majku Philipa Johnsona. Jedan od posljednjih živućih protagonista stare avangarde, američki arhitekt Philip Johnson (1906), bio je prijatelj i štovatelj Oudova rada još iz vremena kada je pripremao legendarnu izložbu moderne arhitekture, održanu 1932. u njujorškom Muzeju moderne umjetnosti (MoMA), na kojoj su djela Ouda bila postavljena uz projekte Miesa, Gropiusa i Le Corbusiera. Za recentnu Oudovu retrospektivu Johnson je dizajnirao instalaciju u glavnoj izložbenoj dvorani u obliku velikoga bijelog vrtloga koja uspostavlja dijalog između dvojice arhitekata apostrofirajući podudarnosti u njihovu pristupu. Izložbu prati opsežan katalog J. J. P. Oud 1890-1963, A Poetic Functionalist kao i sažetak izložbe na web-stranici instituta: http://www.nai.nl.

Vinko Penezić