Knjiga na drugi pogled

Knjiga na drugi pogled

Nenad Rizvanović, Trg Lava Mirskog, Hena Com, Zagreb, 2001.

Nenada Rizvanovića sigurno ćete se odmah prisjetiti kao književnog kritičara i jednog od ljudi odgovornih za pojavu i uspjeh FAK-a na našem književnom nebu, festivala koji je imao bitne reperkusije na cjelokupnu književnu scenu. Sudeći po domaćem literarnom iskustvu posljednjih godina bilo je samo pitanje dana kad će se i Rizvanović predstaviti kao prozni pisac pa je pojava Trga Lava Mirskog prve njegove knjige iznenadila samo neupućene u stanje domaćeg književnog terena.

Kako poznavanje njegova kritičarskog djelovanja otkriva dobru upućenost Rizvanovića u recentne književne tijekove, nije nikakvo čudo da će se poneki od utjecaja pojaviti i u ovih dvanaest kratkih priča, fragmenata osječke svakodnevice devedesetih. Prepoznavanje ponekog utjecaja Carvera i žanrovskih predložaka već je opće mjesto u hrvatskoj književnosti devedesetih, ali Trg Lava Mirskog niti je oponašanje velikih uzora niti kompilacija različitih stilova i utjecaja, koja bi koketirala s popularnim žanrovima kako bi se dodvorila publici. Rizvanovićevoj prozi kao prirodni okoliš u kojem traži svoje motive godi mrak, za što je vjerojatno najzaslužnija upravo osječka situacija i atmosfera devedesetih kojih je knjiga kronika.

Različiti stilovi

Slično primjerice vrlo uspjelu Ferićevu Anđelu u ofsajdu, koji je obilježio kraj devedesetih u domaćoj prozi, i zbirka Trg Lava Mirskog okupljat će se oko različitih proznih stilova, ali će iza svega ostati prepoznatljiva pripovjedačeva ruka. Ono što objedinjuje Rizvanovićeve raznolike interese i priče — vjerojatno nastajale u različitim razdobljima književnoga djelovanja u posljednjih nekoliko godina — osječka je ratna i poslijeratna svakodnevica. Knjiga uspješno kombinira i triler i ratno pismo, ali najviše se bavi posljedicama prilično neugodne dekade u slavonskoj ravni. Na pripovjedačkom planu Rizvanovićeva proza donosi niz posebnih postupaka, grupirajući se zapravo u grozdove priča oko zajedničkog nazivnika osječke topografije i marginaliziranih, ali ne uvijek bezopasnih antijunaka koji često bolje komuniciraju s vlastitim oružjem nego s bližnjim svojim. Dvije priče Royal Mail i Nema savršenog ubojstva zapravo narativno obrađuju isti događaj, samo iz dva suprotna rakursa, upotpunjujući jedna drugu i stvarajući s više strana osvijetljenu proznu sliku fiktivnog događaja i trilerske situacije. Iščekivanje čitatelja da će se do kraja zbirke eventualno pojaviti i treća priča, koja bi u cjelinu zaokružila sliku fragmentarnih mučnih događaja, ostaje iznevjereno.

No More Heroes...

Ostale priče zbirke bavit će se ponekad posve intimnim ljubavnim situacijama ili emigrantskim pričama Osječana s Peštanskog kolodvora, a ponekad će biti reminescencije na daleke osobe, događaje ili lokalitete ili pak, potpuno suprotno, brutalne sličice posttraumatskoga sindroma i njegove socijalne, nimalo ugodne manifestacije.

I Rizvanovića, sukladno trendu razdoblja, ne zanimaju ratni heroji nego marginalci koji zauzimaju sumnjiva mjesta na društvenoj ljestvici, ali njegova proza ne slijedi obrasce onoga što bi se moglo zvati popularnim valom koji vlada vrhom ljestvica najprodavanijih domaćih knjiga. Za razliku od nekih drugih domaćih bestselera u ove se priče nećete zaljubiti na prvi pogled, one nemaju ništa od koketne zavodljivosti proze naših novih prvaka, ali slike koje za sobom ostavljaju pozivaju na stalno vraćanje stranicama knjige na kojima ćemo svaki put otkriti novi propušteni detalj. A taj će baciti i drukčije svjetlo na prije uspostavljenu sliku i biti nova kockica u mozaiku burne i mučne epohe ne samo na hrvatskom istoku. Trg Lava Mirskog nije izravno knjiga o ratu, ali jest proza kojoj rat i njegove posljedice stalno kao mač vise nad glavom i koje bez rata kao da ne bi ni bilo. Iako je sam spomen ratnih djelovanja u pričama sporadičan, njegove posljedice stalan su izvor zapleta i još prije uzrok stanja osječkih marginalaca utjelovljenih u toj prozi.

Godine opasnog življenja oživljene u Rizvanovićevu Trgu Lava Mirskog literarni su mozaik nesretne epohe u precizno definiranoj sredini, dijagnoza društva koje se najčešće nije znalo obračunati s posljedicama ratnih mrakova te uspješan i dobrodošao ulazak književnog kritičara u kreativne literarne vode.

Jasen Boko