Vijenac 196

Fotografija

Iz zbirke hrvatske fotografije Fotokluba Zagreb: Drago Rendulić

Izlazak iz sivila

Iz zbirke hrvatske fotografije Fotokluba Zagreb: Drago Rendulić

Izlazak iz sivila

Drago Rendulić rođen je godine 1927. Bio je fotoreporter i novinar. Član je Fotokluba Zagreb od godine 1951. pa tako pripada prvoj poslijeratnoj generaciji istaknutih izlagača Fotokluba Zagreb.

Izlagačkom aktivnošću započinje godine 1950. da bi mu već godine 1958. tadanji Fotosavez Jugoslavije dodijelio zvanje kandidata majstora fotografije.

Član je ULUPUH-a i Društva novinara Hrvatske.

Održao je i dvije samostalne izložbe fotografije, obje u Zagrebu, godine 1958. i 1965.

Umro je 1979. u Zagrebu kao djelatnik Agencije za fotodokumentaciju.

Vladko Lozić

Drago Rendulić pripada generaciji fotografa ranih poslijeratnih godina, koji se zahvaljujući kontinuitetu rada Fotokluba Zagreb i u Drugom svjetskom ratu vrlo lako uključuju u njegovu kreativnu svakodnevicu. Vrijeme je to u kojem će se sve klupske aktivnosti odvijati unutar novoosnovane organizacije Narodne tehnike, što će za posljedicu imati izrazito dirigirane namjere u maniri socrealizma i posve novoga gledanja na kulturu. Tematski i sadržajno idealizirani pogled na život i kulturu ogledat će se niz godina u djelima mnogih umjetnika, pa tako i fotografa. Ipak, bez obzira na njihovu formalnu vezu s tradicijom obilježenim vrijednostima, postoji i čvrsto naglašena povezanost s vlastitim vremenom i društvenim problemima kroz koje ono prolazi.

Unatoč svem bogatstvu ideja koje je ponudila partija (fotografiranje socijalističke izgradnje, hidroelektrane, žetve, omladinske radne akcije, gradnja željezničkih pruga i sl.), pojaviti će se i stanovit broj fotografa koji uspijevaju ponuditi i fotografije kreativnijeg sadržaja. Rendulićev put vodi ga (neizravno) iz socijalistički dirigirane fotografije povratku starim umjetničkim tendencijama. Na tome putu, kao fotoreporter i novinar, pronaći će i otrkiti mnoge teme i sadržaje, koje će njegova kamera zabilježiti, a njega uvrstiti među one čija djela izlaze iz sveopćega sivila. I kada u njegovim radovima čovjek nije više u žarištu događanja, on je posredno duboko prisutan. Primarna je njegova okolina, prostor u kojem boravi, kreće se i stvara, a autor nam upravo majstorski otkriva način na koji je svaku od svojih slika učinio lobičnom misaonom i likovnom cjelinom.

Zdenko Kuzmić

Vijenac 196

196 - 6. rujna 2001. | Arhiva

Klikni za povratak