Intervju koji bi mogao postati kult

Književno gubljenje obraza

Usporede li kritičari vaš literarni prvenac s nekim od djela Patricie Highsmith, onda to i nije tako mala stvar. Pojave li se k tome i misteriozni filmski menedžeri na vašim vratima, onda stvarno imate razloga pomisliti da tu nije riječ o svakidašnjem događaju. No, klinac, reći će John Colapinto, pisac iznimno zabavna romana About The Author, koji će vas odmah spustiti na zemlju. Njegova literarna satira, koju je objavio Fourth Estate, stvorena je baš s namjerom da raskrinka pokvarenu izdavačku mašineriju, koja uz pomoć pomno razrađena marketinga izbacuje na tržište po tri nova (i, dodajmo, nedarovita) »Joycea«, ili »Nabokova« dnevno. Ne vjerujte, dakle, lažnim prorocima marketinga kad vam kažu da je vaš novi roman i tisuću puta bolji od Lovca u raži. Colapinto u About The Author na uzbudljiv i urnebesan način priča o tome što je sve danas potrebno za uspješan književni bestseler. Osim saveza s neprincipijelnim izdavačima ne biste se trebali ustručavati ni od najgorega. Što će reći plagirajte stranice iz dnevnika najbližih osoba. Kradite rečenice otkud stignete — od konobara, s Interneta ili sa SMS-ova. A svakoga tko vam se nađe na putu književne slave koknite s instinktom hladnokrvnog ubojice. U događaje obavezno upletite zamjenske policajce, bivše cimere, ali i narkodilere. A sve u ime velike tržišne inspiracije. Ako pri tome izgubite obraz, koga je briga. Kultovi slavnih i služe tome da vas poduče kako bit uspjeha leži samo u adekvatnom face liftingu. Ladies and Gentlemen, samo za vas, John Colapinto — pisac koji je dragovoljno izgubio obraz.

Intervju koji bi mogao postati kult

Veliki guru znanstvene fantastike William Gibson, poznat najviše po tome što je izbacio čuvenu kovanicu cyberspace, mogao bi ovih dana opet doći u središte kulturne pozornosti. Intervju koji je dao američkom filmašu Marku Nealeu već se počeo prikazivati u američkim kinima pod naslovom No Maps for These Territories, kao i na kabelskoj televiziji. A po svoj prilici izaći će i na DVD-izdanju. Razgovor sa slavnim piscem Neale je vodio na stražnjem sjedalu automobila snimajući ga dvjema prenosivim digitalnim kamerama. Intervju je zatim obrađen na kompjutorskoj opremi i obogaćen arhivskim snimkama pustinjskih krajolika Amerike, ali i slikama nekih povijesnih događaja. Ono što je najjača strana ovoga dijaloškog filma Gibsonovo je sporohodno južnjačko razglabanje o bitnim fenomenima današnjice. »Neposredovani svijet postao je predio kojem se više ne znamo vratiti«, kaže guru. »Uz to opsjeda nas stalni osjećaj gubitka koji kao da je sličan onom osjećaju koji imamo u rano božićno jutro.« Gibsonovo vrludanje još nekartografiranim predjelima upotpunjuju i razmišljanja njegovih književnih kolega Brucea Sterlinga i Jacka Womacka, koji o Gibsonovu književnu opusu govore iz intrigantna očišta. Vrijeme je da izvadite svoje kulturne kompase.

Bog progovorio na Internetu

»Čemu se, Gospodine, najviše čudiš u ljudi?« Tim riječima započinje fiktivni intervju s »Bogom« koji je na Internetu postavila srednjoškolska učiteljica Reata Strickland iz američke Alabame. U samo nekoliko dana, posredovanjem pismene elektronske predaje i lančanog forvardiranja fajlova preko e-maila, Reatina je stranica postala jednim od najposjećenijih sajtova u povijesti Interneta. Na gore postavljen upit »Bog« je odgovorio: »Najviše me čudi to što je za ljude djetinjstvo dosadno razdoblje života pa brže-bolje žure odrasti kako bi zatim opet žudjeli za tim da ponovno postanu djeca. Čudi me i to što se jureći za novcem trude izgubiti zdravlje, da bi potom taj isti novac trošili na povrat izgubljenog zdravlja.« Takve inspirativne religiozne sentencije imaju dugi staž na majci svih mreža, ali je tek Reati Strickland uspjelo za njih zainteresirati i svekolike mrežne mase. »Reatine su sentencije duhovni ekvivalent ispijanja espresso kave«, rekao je spretno Mark Tauber, dopredsjednik internetske religijske organizacije Beliefnet. A besprijekorna animacija, dodajmo samo tome, napravljena u programu Shockwave, što krasi Reatin intrigantni sajt http://www.reata.org pomoći će da se i gradu i svijetu uputi svima prihvatljiva poruka Božja.

Hakerska konvencija bez granica

Na američko-meksičkoj granici, točnije u gradu Tijuani, održan je ovih dana drugi po redu simpozij hakera nazvan Borderhack 2.0. I to ne bilo kakvih hakera. »Borderhack je festival haktivista, odnosno pograničnih aktivista te ljudi iz cyber-kulture,« rekao je utemeljitelj konvencije Fran Ilich, meksičkoj javnosti poznatiji kao urednik tamošnjeg tehnološkog zinea »Sputnik«. Borderhakeri, odnosno pogranični hakeri, bore se protiv diskriminacijskih zakona o imigraciji, posebice onih u Sjedinjenim Državama te nekim većim europskim zemljama. Stoga su i sudionici Borderhacka 2.0, poput kakvih ilegalaca imigranata kampirali uz željeznu ogradu plaže, a tijekom dana posjećivali brojne tribine i događanja, kojih ove godine na festivalu nije nedostajalo. Što se samih revolucionarnih pothvata tiče borderhakovci su se okoristili spretnim programskim diverzijama izvodeći koordinirani napad na sajtove američkih i meksičkih agencija za useljenje. Time su, kako ističu, uspjeli skrenuti pozornost javnosti na probleme socijalne nejednakosti i neravnopravnosti. Ipak nije samo angažman oko krucijalnih društvenih pitanja bio na dnevnom redu 24 sata na dan. Sudionici su, naime, osim aktivističkih djelatnosti, spravljali ukusne objede u vegetarijanskoj radionici-kuhinji, didžejali na piratskoj radijskoj postaji i plesali na velikim rave partyjima do ranih jutarnjih sati. Ovogodišnja tema festivala bila je brisanje granica i zasnivala se »na ukidanju mentalnih blokada s obje strane američko-meksičke granice«. Sve u svemu bilo bi dobro da pograničnim hakerima zadaju da izmozgaju ugovore o nekim međudržavnim granicama.

Predrag Madžarević