Dražesna Rita

Lovely Rita, Austrija, 2000, red. Jesicca Hausner

Cjelovečernji prvenac dvadeset devetogodišnje bečke redateljice i scenaristice Jessice Hausner (njezin srednjometražni uradak Inter-View iz 1999. nagrađen je posebnom nagradom žirija u Cannesu) može se opisati kao spoj Nebeskih stvorenja Petera Jacksona, Chabrolove Ceremonije/Izvršenja i Fassbinderova Zašto je poludio gospodin R?. To znači da je naslovna junakinja (Barbara Osika) dominantno dementna, ali djelomično i senzibilna mlađa djevojka koja beznađe (malo)građanskog življenja i nerazumijevanje s roditeljima rješava njihovim ubojstvom. Uspješna redateljska koncepcija Jessice Hausner zasniva se na distanciranom bilježenju zbivanja tzv. pratećom kamerom što uključuje često korištenje zooma, posve u skladu s iznova aktualnom realističko-dokumentarističko-naturalističkom poetikom koja u velikoj mjeri obilježava suvremenu svjetsku filmsku scenu. Mlada Barbara Osik funkcionalna je i vrlo uvjerljiva, odgovarajuća atmosfera i intonacija filma jako su dobro realizirane, a neki prizori osobito dobro izvedeni, napose oni koji prate odnos Rite i od nje mlađeg dječaka s kojim je u stanju uzajamne erotske naklonosti (sugestivno je mučan prizor u kojem Rita bolesnog dječaka noću povlači gradskim ulicama) te oni u kojima se manifestira otuđenost Rite i njezinih roditelja, u prvom redu oca, otuđenost koja je najbolje poentirana u sekvenci očeva rođendana, kad se disfunkcionalni odnosi roditelja i kćeri pokušavaju zamaskirati iluzijom obiteljske topline. Premda Dražesna Rita djelomično može ostaviti i dojam pomalo iskonstruirana rada (programsko crnilo egzistencije), neprijeporno je riječ o filmu itekako dostojnu uvažavanja koji zaslužuje dobar međunarodni odjek. Sudeći po debiju, Jessica Hausner je ime koje nipošto nije naodmet zapamtiti.

Damir Radić