Vijenac 196

Film

Novi australski film

Dijalog u provinciji

Mullet, red. David Cesar

Novi australski film

Dijalog u provinciji

Mullet, red. David Cesar

Mullet (cipal) vrsta je ribe i naslov novog australskog filma redatelja i scenarista Davida Cesara. Film je ovih dana na kinorepertoaru svih većih australskih gradova, a informacije o filmu uz nekoliko recepata za pripremanje ribljih specijaliteta dostupne su na adresi: www.mullet.net.au.

Nižu se panoramski kadrovi

To je priča o čovjeku koji se vraća, priča o prošlosti koja se zbiva u sadašnjosti. Glavni lik filma, Eddie Maloney, čiji je nadimak Mullet, vraća se u provincijsko ribarsko mjesto iz kojeg je bez objašnjenja otišao tri godine prije napustivši djevojku Tully, roditelje, brata i prijatelje iz lokalnog footy tima (footy je vrsta rugbyja, jedan od najpopularnijih sportova u Australiji). Početak filma nalazi ga na cesti blizu rodnoga grada, stopira jednog mještana, dolazi u lokalni pub, susreće znance, sve je onako kako je ostavio ili se tako samo čini. Mirna kamera bilježi karakteristično australski prostor kadrovima oceana i okoliša mjesta u kojima naizgled jedva da se išta i itko kreće, prostora u kome se gotovo gube tragovi ljudske nazočnosti. Nižu se panoramski kadrovi prirode poput turističkih razglednica, kamera oslikava ambijent u kojem tijekom osamdesetak minuta slijede dramska zbivanja. Naizmjenično s kadrovima prirode nižu se kratke scene Eddievih susreta sa znancima ili scene u kojima drugi ljudi govore o njemu. Eddie se useli u staru kamp prikolicu uz rijeku, povremeno odlazi u noćni ribolov, izdržava se prodajom ribe u lokalnoj ribarnici koju vodi njegova sestra. Redovito posjećuje lokalni pub i uključuje se u treninge mjesnog footy kluba, u kojem je svojedobno bio sportska zvijezda. Mozaik njegove misteriozne prošlosti polako se popunjava, ali ostaju nepoznanice koje bi povezale vizualno atraktivne fragmente. Dijaloški dijelovi usmjereni prema prošlom i sadašnjem postupno postaju sve dulji, polako narasta građa dostatna za dramsku napetost, posebno u scenama pokušaja komunikacije s bivšom djevojkom Tully. Ona se u međuvremenu udala za Petea, Eddieva brata, lokalnog policajca, tiha, prijazna mladića, koji s teškoćama izražava emocije. Postupno raste dramaturgija složenih odnosa unutar obitelji, koji su možda i odgovor na temeljno pitanje, zašto je Eddie otišao ili, još bolje, zašto se vratio. »Da ga jednostavno ubijem«, predlaže Peteu kolega policajac, »on će vas sve uništiti.«

Složena mreža obiteljskih odnosa kulminira za susreta cijele obitelji oko roštilja, ali možda je do sada rečeno o sadržaju dovoljno da potakne znatiželju budućih gledatelja.

Cesar goes to Hollywood?

Redatelj David Cesar afirmiran je na australskoj filmskoj sceni. Uglavnom djeluje kao televizijski redatelj, a Mullet mu je četvrti samostalni filmski projekt. Pitanje za australske redatelje glasi: da li nakon početnih filmskih uspjeha otići u Hollywood i prihvatiti specifičan holivudski način rada na filmu ili ostati u vlastitoj sredini, progovoriti o lokalnim temama i vjerojatno trajno djelovati u otežanim materijalnim uvjetima. Cesar za sada nije otišao, a pišući priču o malom mjestu i njegovim ljudima odlučio je govoriti o općem iz lokalne perspektive. Film Mullet nosi duboki australski pečat s tematikom života u malom gradu, protkan elementima autobografskog. Projekt Mullet započeo je kao kratka priča i postupno rastao u filmski scenarij. Napori da se scenarij pretoči u film trajali su osam godina. David Cesar u međuvremenu je realizirao zapažen film Idiot Box (1996) u kome se također bavio temama međuljudskih odnosa, otuđenja i pripadanja na, kako su komentirali kritičari, tarantinovski način, ali tipično australski u tragikomičnom razrješenju.

U početnoj fazi rada na filmu izabrani protagonisti nisu odgovarali glavnim ulogama, jer su bili premladi, bile su im namijenjene sporedne uloge. Kako je vrijeme odmicalo, glumci su sazrijevali i njihov izbor, posebno angažman glavnoga glumca Bena Mendelsohna, pokazao se uspješnim. Među tumačima ostalih uloga zapaženi su Susie Porter, Andrew S. Gilbert i Belinda McClory.

Pitanja su postavljena...

Tema provincijskoga mjesta sa specifičnim međuljudskim odnosima govori o akutnom problemu australskog, ali i većine postindustrijskih društava, o postupnom, ali stalnom napuštanju malih gradova i migracijskim trendovima prema velikim urbanim sredinama. Australija nije samo zemlja imigranata, nego i prostor stalnih unutrašnjih migracija. To je zemlja u kojoj glavnina stanovništva živi u nekoliko velikih priobalnih gradova. Male su sredine zbog svoje izoliranosti, ustroja lokalnih zajednica i nedostatne institucionalne potpore manje atraktivne, posebno mlađim ljudima. Oni žele prihvatiti izazov velikoga grada, priliku ostvarenja onoga o čemu misle da je potpuniji, bogatiji život, mogućnost promjene i dinamika koju bi inače teško ostvarili. Veliki broj ljudi stalno se kreće kontinentom u potrazi za povoljnijim zaposlenjem, napretkom u karijeri ili jednostavno promjenom. No pitanje je da li je odlazak moguć, u odnosu na što vrednovati promjenu ili uspjeh, teži li se zapravo sve vrijeme povratku i da li je on moguć. Vrijednost je filma u postavljanju pitanja i stvaranju prostora za dijalog unutar kulturnog obzora gledatelja koji pripadaju različitim kulturnim tradicijama, na bilo kojem dijelu našega globalnim konceptima povezanoga globusa.

Motovun in spe

Naravno, suvremeni film čini privlačnijim dojmljiv soundtrack. Glazbu za Mullet skladao je Paul Healy. Karakteriziraju je sva dobra svojstva filmske glazbe — jednostavna, nenametljiva do trenutka kada preuzima ulogu dramskoga pokretača. Instrumentalna postava također je jednostavna — gitara, bas i bubanj. Zvuči bliže improvizaciji nego čvrsto organiziranim funkcionalnim fragmentima, ali uspješno pridonosi oslikavanju ambijenta, pojedinih likova i dramskih situacija. Songovi igraju važnu ulogu u samom tkivu scenarija, kao uglazbljeni dijelovi teksta. Oni se koriste tamo gdje drukčija komunikacija među glavnim likovima nije moguća. Tada songove pjevaju (bolje reći pjevuše, onako kako to i sami svakodnevno činimo) glumci bez instrumentalne pratnje.

Nadamo se da će publika u Hrvatskoj u dogledno vrijeme vidjeti ovaj film, koji su mnogi filmski kritičari u Australiji mnogo prije oglašavanja službenih godišnjih lista najuspješnijih ostvarenja nominirali filmom godine. Možda Mullet privuče pozornost selektora motovunske filmske manifestacije i već sljedećega ljeta nađe se na programu festivala.

Kruno Martinac

Vijenac 196

196 - 6. rujna 2001. | Arhiva

Klikni za povratak