Čuvari duha u ljetnom periodu

Čuvari duha u ljetnom periodu

Osječki Studentski centar radi ljeti i nudi atraktivan program

Ako je kolovoz bio u znaku očekivanih, tipičnih i uobičajeno ministarstveno tetošenih kulturnjačko-festivalskih fešti na jadranskoj obali, tada je opravdano spomenuti kako je hrvatski kulturni život mjesec prije toga, odnosno u prvoj polovici srpnja, dobrim dijelom bio upotpunjen programom iz sasvim rubnoga predjela hrvatske kulturne živosti u ljetnome razdoblju. Naime, u Osijeku je tijekom spomenutoga razdoblja održan niz književnih večeri na kojima su odreda gostovala kapitalna ili barem aktualna imena recentne hrvatske književnosti. Tom su prigodom književne zvijezde pred oscilirajućim i ćudljivo varljivim brojem nazočne publike elaborirale svoje autorske poetike, kao i promišljanja o kontekstu u kojemu ispisuju svoje rukopise. Točnije, cjelokupni se književno-predstavljački program odvijao u organizaciji Studentskog zbora Sveučilišta J. J. Strossmayer, u Studentskome centru u okviru tradicionalne kulturno-zabavne manifestacije pod naslovom Osječko ljeto mladih, koja je među redovitijom publikom već poznata kao jednomjesečni kolaž koncerata, kazališnih predstava, filmskih projekcija te afirmiranja književnih tema i jačih autora.

Udio hrvatske emigracije u seksualnoj revoluciji

O kojim je autorima, dakle, riječ? Književni je dio manifestacije Osječko ljeto mladih (ujedno i nastavak književnih tribina koje su se održavale na istome mjestu tijekom prethodnih mjeseci pod skupnim naslovom Mjesto na kojem ćemo provesti noć, izabranome po istoimenome naslovu zbirke priča Romana Simića kao autora koji je bio prvi predstavljen u tom ciklusu književnih promocija u osječkome Studentskome centru) započeo gostovanjem Borisa Marune. Takav se početak ispostavio kao pun pogodak jer je Maruna tijekom devedeset minuta nastupa zabavio publiku nizom angedota ili, pak, impresivnih digresija iz svoje burne emigrantske i književne biografije. Kombinirajući čitanja svojih sjajnih pjesama s izborom životnih uspomena, Maruna je publici ponudio sjajni show u kojemu je isprepletao svoju antologijsku poeziju s epizodama, primjerice, svoga sudjelovanja u seksualnoj revoluciji ili, pak, rada u britanskoj mrtvačnici za vrijeme studiranja.

Nekoliko se dana kasnije osječkoj publici predstavio Drago Glamuzina sa zbirkom pjesama Mesari. O pjesniku je detaljnije govorila Sanja Jukić, književna kritičarka koja je kao izbornik Kvirinovih pjesničkih susreta u Sisku nominirala ovoga autora za nagradu te manifestacije. Nakon što je Glamuzinin izdavač Miroslav Micanović ustvrdio kako Mesari neće zastarjeti ni nakon zamiranja trenda realističkoga izražavanja u najsuvremenijem hrvatskome pjesništvu, Sanja Jukić teorijski je ambiciozno precizirala kako Glamuzina obnavlja temu ljubavne lirike koja u njegovoj praksi, ipak, vodi destruktivnome ishodu muško-ženskih odnosa. Međutim, to je književno predstavljanje u nastavku snažnije naglasilo temu natječaja za erotsku priču u »Nacionalu«, jer je Glamuzina tamo zamjenik glavne urednice.

Blitva i Heideggeru

Ipak, najveći je spektakl svakako bio u trenutku kada su u okviru književno-predstavljačkoga programa Osječkoga ljeta mladih nastupili Milorad Stojević i Branko Maleš. Taj je događaj bio utoliko važniji zbog činjenice da je Stojević posljednji put gostovao u Osijeku prije sedamnaest godina, tako da je ponovni posjet toga barda nakon tolike stanke navela mnoge Osječane da obnove svoju naviku posjećivanja književnih večeri. Osim toga, Stojević je oznakovio to književno gostovanje nizom provokativnih izjava (pa je tako, između ostaloga, rekao kako Igor Mandić ne zna pisati ni o blitvi, a kamoli o književnosti, dok Vjeran Zuppa ama baš ništa nije shvatio kod Heideggera, premda je svojim esejima o tom filozofu uplašio mnoge pjesnike i naveo ih na to da prestanu pisati), dok je Branko Maleš, svojim tipično skokovitim asocijacijama, opisao duhovnu klimu među pjesnicima svoje generacije i eksplicirao trajnu sumnju u Znanje i Povijest kao notorne kompromitacije smisla.

Cijelokupni je književni program Osječkoga ljeta mladih naposljetku bio zaključen gostovanjem mlađega riječkoga pjesnika Ivice Prtenjače. Osim što je opisao okolnosti ispisivanja svoje druge pjesničke zbirke pod naslovom Yves, Prtenjača je ujedno Osječanima dočarao nezadovoljavajuću kulturnu klimu koja vlada u Rijeci, a protiv koje se — kako navodi — bori kontinuiranim održavanjem književno-predstavljačkih tribina, koje doživljavaju sve veću popularnost i posjećenost u tome gradu.

Igor Gajin