Beč, grad plesa

Beč, grad plesa

Zanimljivost ovogodišnjeg Impulstanza izazvalo je isprepletanje premijera s nekim već poznatim i obnovljenim predstavama koje su bile neka vrsta retrospektive. Tako su Johann Kresnik i Anne Teresa De Keersmaeker ponovno osvojili bečku publiku

18. Impulstanz — festival suvremenog plesa, Beč, od 11. srpnja do 12. kolovoza 2001.

Uz mnogobrojna ostala kulturna događanja i ovo je ljeto u Beču bilo ispunjeno plesom. Veliki ljetni susret međunarodnih plesnih grupa završio je festivalskom produkcijom Black Honey Drops koju potpisuje Akemi Takeya (u suradnji s Ko Murobushi). Japanska karizmatska izvođačica u koreografijama objedinjuje ples, kazalište, pantomimu i pjesmu. Analitična i precizna, u igri svjetla i sjene, ona se bavi temama smrti i ponovnog rođenja. Black Honey Drops dobio je vrlo dobre kritike i ostao zapamćen kao dosadašnji najljepši rad Akemi Takeye.

Zanimljivost ovogodišnjeg Impulstanza izazvalo je isprepletanje premijera s nekim već poznatim i obnovljenim predstavama koje su bile neka vrsta retrospektive. Tako su Johann Kresnik i Anne Teresa De Keersmaeker ponovno osvojili bečku publiku. Revolucionaran i nemilosrdan kritičar društva bez milosti Johann Kresnik predstavio se dvama umjetničkim portretima: Fridom Kahlo iz 1992. godine i Goyom iz 1999. Trilogija Anne Terese de Keersmaeker: Rain (posljednja produkcija), Drumming (premijerno izveden 1998. na Impulstanzu upotpunjen je nastupom belgijskog ansambla Ictus i označen kao poslastica za ljubitelje plesa) i Fase (s kojim je autorica 1982. učinila međunarodni proboj), bila je prava senzacija (i prilika za prisjećanje na minimalističku glazbu Steva Reicha).

U ponovno oživljenoj plesnoj prošlosti ovogodišnjeg Impulstanza posebno mjesto zauzele su dvije svjetski priznate dame suvremenog njemačkog plesa, Susanne Linke i Reinhild Hoffman. Retrospektiva antologijskih sola Im Bade Wannen i Solo mit Sofa potvrdila su njihovu koreografsku originalnost.

Najveća novost u programskoj shemi Impulstanza novi je dio festivala pod naslovom (8: tension), a sastoji se od predstavljanja još neafirmiranih internacionalnih koreografa i kompanija. Tako su od 28. srpnja do 10. kolovoza u osam večeri bile održane po dvije kraće produkcije, a prije svake predstave publici su podijeljeni sinopsisi. Otvaranje tog festivala u festivalu obilježeno je izvedbom Rush Akram Khan Company. Bogatstvo pokreta, elastičnost, iznenadne promjene ritma i koncentrirani pokreti plesača, ocrtavajući nevidljivu podnu geometriju zajamčili su prihvaćanje novog programa već na početku. Uz njih valja spomenuti i snažnu izvedbu Portugalke Lile Mestre i Davisa Freemana, koji su u Untitle Me mimikom i gestikulacijom postavili niz intimnih pitanja podvlačeći ih temeljnim upitom o tome kako doživljavamo.

Mnogi veliki interes publike za novodolazeće autore smatraju ovogodišnjim najvećim uspjehom Impulstanza. Prvi put ove su godine priliku u sklopu Hip hop-Konferenz dobili i hip-hop eksperti i zvijezde (Niels »Storm« Robitzky), i to ne samo na konferencijama i koncertima nego i u radionicama, uz breakdance na otvorenom, grafite, DJ-prezentacije, dakle sve ono što obuhvaća stil toga suvremenog pravca.

Govoreći o općem dojmu Impulstanza 2001. na konferenciji za novinare, organizatori su iznijeli brojke: 25 000 prodanih ulaznica, 60 000 posjetitelja na svim događanjima, 47 milijuna šilinga za financiranje. One ne govore izravno o umjetničkom dojmu, ali svakako zadivljuju. Toliki trud, angažman i ozbiljnost u afirmiranju suvremenoga plesa zasluženo su donijeli Beču naziv grad plesa.

Anamarija Sobočanec Šoštarić