Vizualna fantazija

Vizualna fantazija

Postići, da predmet ne stoji u slici kao slika u oku budnog, nego kao slika u snu usnulog...

Djevin skok ili proljeće u slijepoj ulici, autorski projekt Krune Tarle

Sredinom svibnja na sceni Polanec ZKM-a grupa Fasade praizvela je novi autorski projekt Krune Tarle: Djevin skok ili Proljeće u slijepoj ulici. Kako je riječ o rijetkoj scenskoj čaroliji koja izmiče uobičajenim podjelama, bilo je teško reći tko je prvi pozvan opisati je. Djevin skok kazalište je figura — krenuvši od lutkarstva autoricu zanimaju pokrenuti materijali, neoblikovane tvari koje u igri oblika i asocijacija postaju značenja i simboli. Članice Fasade (Budak, Dolenc, Duić, Murat, Pehar, Županić) same oblikuju i izrađuju vizualnu građu.

To je također i plesno kazalište. Bez riječi, pokretom tijela i materijala = scenografije = kostima, predstava je nježno tkanje, mirnog tijeka i poetskog ugođaja. Sama Kruna Tarle Djevin skok naziva vizualnom fantazijom nadahnutom likom slikarice Slave Raškaj. Naglašena je likovnost jednako kao i konceptualnost svake scene. Glazba Goreckog djeluje u svojoj hladnoći i grubo. Krasni su u titrajućem plesu boja i silueta videoefekti na platnima (oblikovanje Dubravko Kuhta, animacija Marinko Maričić). Situacije su u stalnu pretapanju od vanjskog (metaforičkog) prema unutarnjem, naslućujućem. I vrlo su promišljene. Male pokrenute ptice među velikim platnima s početka, poslije krhka (leptirska) krila koja se zatvaraju oko djevojke poput školjke i na kraju uzaludan pokušaj leta skakanjem sa stolca (u stenjevačkoj povijesti bolesti Slave Raškaj zabilježeno je da se smatrala pticom i da je pokušavala poletjeti skačući s klupe) — samo su krasno provedena linija. Oblici i sjene koje lagano napinju platno, dijelovi tijela koji od amorfnih postaju prepoznatljivi. Platno je haljina, prostor koji obavija, zgužvanost u šaci.

Ovo postići, da predmet ne stoji u slici kao slika u oku budnog, nego kao slika u snu usnulog... piše Matko Peić o slikarstvu Slave Raškaj. I to kao da je misao vodilja Krune Tarle u istraživanju i opisivanju umjetnice — čudesnog životnog platna. Gluhonijema od rođenja, žena slikar, izopćena i u vječnoj tišini, ona je sigurno čula, napominje Slobodan Šnajder, i to ono što drugi nisu mogli čuti. Dijeleći tugu i sudbinu onih koji su ispred svojeg vremena, Slava Raškaj s nepunih je trideset godina odletjela.

Posljednji je djevin skok kroz okvir slike što se pretvara u vrata u svjetlost. (Slava je naslikala nekoliko radova koji su samo svjetlo. — M. Peić)

Maja Đurinović