Vijenac 191

Glazba

Zagrebački gitarski trio

U čamcu što plovi rijekom vremena

The River of Time, BeSTMUSIC, 2001, CD 1037, trajanje 60,15

Zagrebački gitarski trio

U čamcu što plovi rijekom vremena

The River of Time, BeSTMUSIC, 2001, CD 1037, trajanje 60,15

Novi kompakt disk Zagrebačkoga gitarskog trija nosi naslov The River of Time/Rijeka vremena. Objavljen je u okrilju diskografske kuće BeSTMUSIC (http://www.bestmusic.hr), a uz izdavača izdanje supotpisuju Hrvatsko društvo skladatelja i Hrvatska radiotelevizija. Album u ukupnom trajanju 60,15 minuta donosi skladbe sedmorice autora.

To su redom: Notturno Marka Ruždjaka — prvi dio svojevrsnoga triptiha što ga je Ruždjak skladao za Zagrebački gitarski trio i udaraljkaša Igora Lešnika, partitura odmjerena u izboru glazbenog materijala i probirljiva u pogledu zvukovnih boja, u kojoj se zvukovi triju gitara i različitih metalnih udaraljki pretapaju u poetičnu noćnu glazbu čudesna i magična djelovanja; Follow the Star britanskoga skladatelja Stephena Dodgsona — fantazija za tri gitare na srednjovjekovni božićni himan, glazba neokompozicijskih postupaka i posebnoga (izvan)glazbenog ozračja koje priziva božićnu priču o Poklonstvu triju kraljeva; Ostinato ostentato Antuna Tomislava Šabana — duhovita i šarmantna kompozicija zasnovana na jednom molskom akordu i pitanju što se sve s njime može učiniti, djelo koje valja slušati, ali, ako je to moguće — i gledati; Tanido vibrante Alfonsa Montesa iz Venezuele — skladba posvećena likovnom umjetniku Jesúsu Sotou, djelo »titrava zvuka/čanja« s elementima minimalizma; A tre Ive Josipovića — skladba jednostavna formalnog predloška, skromne glazbene građe izrazitih ritmičkih osobina i puno kreativne duhovitosti; Passacaglia Anđelka Klobučara — djelo čvrstih neobaroknih uzora i snažno izražena glazbeničkog instinkta izvornog orguljaša; The River of Time Britanca Michaela Blakea Watkinsa — djelo složena skladateljskog rukopisa, pisano za izvođače s mogućnostima solista, koje se pod prstima vještih svirača pretvara u uzbudljivu glazbu izmještenu iz (našega) fizičkog vremena; i naposljetku Tri sonetne bagatele Rubena Radice (u kojima nastupaju i Zlatko Crknović kao recitator, flautistica Tamara Coha-Mandić, udaraljkašica Elvira Happ i pijanistica Mia Elezović, odnosno pijanist Damir Gregurić) — ciklus skladan na sonete ŠišmišAnte Tresića Pavičića, Štap Vladimira Nazora i Na Mihajlu Ive Vojnovića, još jedan Radičin pasijans (D. Detoni) u čijem se specifičnom suodnošenju pjesničkih predložaka i glazbe naslućuju razlozi zbog kojih autor ovaj ciklus u podnaslovu naziva melankoličnim triptihom.

U pogledu koncepcije, CD The River of Time nadovezuje se na prethodni audiozapis Zagrebačkoga gitarskog trija — album April is the Cruellest Month iz 1995. (HDS — MBZ/HRT Orfej, CD 2009). Oba, naime, nedvosmisleno ukazuju na programsku usmjerenost ansambla u kojem skladbe suvremenih (domaćih i stranih) autora igraju važnu ulogu (u podnaslovu CD-a iz 1995. tako stoji Glazba našega doba). Usto je većina djela uvrštena na oba albuma skladana i posvećena upravo članovima Trija, a jedna je — Ambrosiusova Suita na prvom, odnosno Klobučarova Passacaglia na drugom — pisana za dvije gitare i kontrabas (koji svira Darko Petrinjak, i po kojem je taj sastav jedinstven u svijetu).

Dva albuma povezuje k tome još nešto: svirka, koja je u oba slučaja najjednostavnije rečeno — sjajna. A upravo ta svirka, koju s jedne strane resi tehnička nadmoć, s druge vrhunski muzikalitet, a s treće racionalna kontrola, dodana u finu mješavinu najboljih osobina komornoga muziciranja, jamči skladatelju (a onda i slušatelju) vjerodostojnost izvedbe svakoga odabranog djela. Što drugim riječima znači da na albumu The River of Time s jednakom uvjerljivošću zvuči doista sve (bez obzira na načine na koje svoje skladbe misle i pišu njihovi autori).

Naslov The River of Time nudi se kao svojevrsna zajednička uputnica za preslušavanje albuma, koju je moguće, ali nije obvezatno preuzeti. Neupitno je, međutim, da se tom Rijekom vremena vrijedi pustiti.

Pa zašto onda to ne biste učinili i vi?

Borko Špoljarić

Vijenac 191

191 - 28. lipnja 2001. | Arhiva

Klikni za povratak