Raskošan kompendij

Raskošan kompendij

Štefan Fuček, Historie (pretisak), Multiart d.o.o. i udruga Pinta, Zagreb, 2000.

Koliko je poznato, Štefan Fuček (1691-1747) jedan je od važnijih kajkavskih pisaca 18. stoljeća čija se djela nakon smrti autora više nisu pojavljivala u javnosti, osim tek uzgredno, u kraćim ulomcima, kao u antologijama Sladki naš kaj Vladoja Dukata (1944) i Ruožnik rieči Jože Skoka (1999). Iako je to, nažalost, pravilo kad je riječ o kajkavskim piscima starijih razdoblja, Fuček takvu sudbinu nije zaslužio, a da njegove Historie mogu biti relevantne za razvoj nove kajkavske književnosti, potvrđuju i Krležine Balade, u kojima trag Fučekova jezika još 1966. naslućuje Bosiljka Paska.

Tko će to čitati?

Nepravdu djelomično ispravlja pretisak te knjige, objavljen u biblioteci Duh reči starinske zagrebačkih nakladnika Multiarta i udruge Pinta. Djelomično, jer izdanje sadrži samo pretisak, ali ne i transkripciju, koja bi svakako znatno unaprijedila suvremenu recepciju djela. No, djelo u izvorniku, pa tako i u pretisku, obaseže čak oko 450 stranica. Dakle, za kajkavologe — koji će, uostalom, biti jedini čitatelji — i više nego dovoljno.

Puni naziv u izvorniku glasi: HISTORIE / z-kratkem Dugovnem / Razgovorom / OD / POSZLEDNYEH / DUGOVANY / PO / STEFANU / FUCHKU, / Plebanufsu Krapinzkem, / Iz / Vnogeh pobosneh Knigh zebra- / ne, zkup zpravlyene, i na du- / hovni napredek na fzve- / tlo dane. / Stampane vu Zagrebu, / Po Ivanu Weitz, Letto 1735. (U transkripciji — Hištorije s kratkem duhovnem rasgovorom od poslednjeh dugovanj etc.)

Hištorije, to jedino objavljeno i dosad poznato djelo Štefana Fučeka (odnosno Fučka, jer e je nepostojano), ogledan je primjer pučkopoučne barokne proze. U stilističkom smislu izravan nasljednik peldi Jurja Habdelića (Pervi otca našega greh, Zercalo marijansko), u motivskom je pogledu knjiga raskošan kompendij (iz vnogeh pobožneh knig izabranih) fantastičnih i mističnih pripovijesti, dakako s (funkcionalnom) utilitarnom namjenom.

Kako u pogovoru piše kompetentni Mijo Korade, Hištorije (u oba izdanja 1735. i 1753) bile su vrlo popularna knjiga u kajkavskim krajevima i dugo vremena korisno i zanimljivo štivo, do te mjere da su, prema svjedočanstvu župnika Vjekoslava Noršića, još početkom 20. stoljeća ljudi znali za njih i nazivali ih Fuček-knjigom.

Uvećani pretisak

Mudrom odlukom urednika Željka Bajze, maleni format prvotiska (12x7 cm) za potrebe je pretiska uvećan, a snalaženje u tekstu olakšava tablica grafije što ju je izradio Alojz Jembrih. Priprema je obavljena u tvrtki Machala d.o.o., kojoj imamo zahvaliti visoku tehničku razinu, odnosno čitljivost pretisnutih, u izvorniku zacijelo već požutjelih i izblijedjelih stranica. Na kraju, spomenimo da su se u biblioteci Duh reči starinske istodobno s Fučekovom pojavile i knjiga Grof Sermage u zrcalu svojih pisama 1758. Alojza Jembriha te zbirka pjesama Kronika osebujna Željka Bajze, čime je edicija ne samo opravdala svoje ime nego i upotpunila poneku (u Fučekovu slučaju i zjapeću) prazninu u povijesti kajkavskoga slovstva.

Denis Peričić