Povratak stripova u tržišnu utrku

Manifest književnog pauna

Roman The Peacock Manifesto britanskoga pisca Stuarta Davida samo što je izišao iz tiska i već je dočekan s pohvalama brojnih književnih kritičara. »To je Strah i gađenje u Las Vegasu, ali za generaciju Trainspottinga«, ustvrdio je jedan. A drugi je dometnuo: »David piše stilom nježnim poput modrice.« Kao jedan od zanimljivijih pisaca novoga vala brit lita David se otprije iskazao iznimno hvaljenim prvencem Nalda Said. Da bi sada u sličnu tonu nastavio i s romanom The Peacock Manifesto. Na uzbudljivim crnohumornim stranicama Davidova novoga štiva zatječemo troje junaka koji lete preko Atlantika u potrazi za ispunjenjem američkog sna. Oboružani samo demosnimkom jednog navodno genijalnog benda, pokušavaju zaraditi milijune tako što će od benda napraviti medijsku senzaciju. Ne treba ni reći kako će se njihova izvorna ideja izroditi u nepredvidljivu pustolovinu punu brutalna realizma i nemilih događaja što će junake odvesti na rub pameti i natrag. Vrhunski komični crnjak za post-trainspotting generaciju.

Povratak stripova u tržišnu utrku

»I kompjutorske su igrice smatrali običnim štreberlukom dok nije došao Sony i napravio čudo s Playstationom. Mi ćemo za stripove učiniti ono što je Sony učinio za videoigrice.« Riječi su to Eddieja Deightona, jednoga od utemeljitelja nove britanske nakladničke kuće Com.x, koja će pokušati vratiti stripove u tržišnu utrku. Iako je trend kupovanja i čitanja stripova posljednjih godina negativan, momci pri Com. xu nadaju se da će pametnom tržišnom strategijom povratiti zanimanje za proizvode devete umjetnosti. Tome će svakako pridonijeti i njihovi stripovi Bazooka Jules i Puncture, koji na grafičkom planu donose snažne stilske pomake. No, to nije sve. »Sa svojim stripovima stvorit ćemo vrlo važne robne marke«, uvjeren je Deighton, »a povezat ćemo se i s nekim kulerskim tvrtkama za obleku, te plasirati izdanja po videotekama i robnim kućama.« Što još reći doli parafrazirati poznati naslov filma o zamaskiranom junaku: Batman se vraća!

Što posljednje kažu osuđeni na smrt

I ne baš nešto posebno. Odgovor je to koji se nudi na gore postavljeno pitanje i može se pronaći na adresi http://w3.one.net/˙tdaniels/cookin.html. Na tom je sajtu postavljen tucet, ajmo reći, aforizama što su ih osuđeni na smrt u Americi izrekli prije pogubljenja. Kao odgovor na, u posljednje vrijeme pomodan, trend američkih mrežnih sajtova da se bave svime što je u vezi s osuđenima na smrt, gore spomenuta stranica pravo je osvježenje jer demistificira auru koja se oko njih splela. Tako je stanoviti Charles Basu prije pogubljenja rekao: »Mati, nemoj tugovati. Zaslužio sam ovo.« Michael Van McDougal izrekao je nimalo hamletovsko: »O. K.« A Gary Gilmore javio se u duhu Nikeova slogana: »Let's do it.« Na sajtu doznajemo da se šekspirijanskom literarnom trenutku najviše približio Robert Alton Harris koji je na putu u plinsku komoru odrecitirao: »Bio ti kralj ili čistač, na kraju ćeš na čagu s velikim Žeteocem.« A da u zatvoru postoji i oblik uzničkoga kafkijanizma, svjedoče riječi G. W. Greena: »Napunite već jednom i okinite. Dajte da s tim svršimo.«

Bull — novi roman Douglasa Rushkoffa

Poznati američki pisac i publicist Douglas Rushkoff nastavlja sa širenjem nove medijske pismenosti i u najnovijem romanu Bull što ga je ovih dana objavila nakladnička kuća Sceptre. U tom romanu Rushkoff progovara kao pravi kritičar tehnokapitalističkog ludila koje danas vlada Wall Streetom i grozničavim poduzetništvom što se plete oko Interneta. Glavni je junak Bulla fiktivni haker Jamie Cohen, koji se promeće u korporacijskog tehnološkog gurua i zapošljava u velikoj tvrtki u namjeri da omreženim masama omogući besplatan pristup webu i drugim tehnodemokratskim dostignućima. No, vrlo brzo uviđa da pohlepi omreženih Njujorčana nema kraja. Svi bi se samo htjeli obogatiti na online biznisu. Roman je pisan u satiričkom tonu i s vremenskom distancom. Što će reći da, iako se radnja odvija u današnje vrijeme, zapis o Cohenovim doživljajima pronalaze antropolozi u 23. stoljeću i čudom se čude nad junakovom ispovijedi, koja spominje tako nepoznate i njima anakrone stvari kao što su Windows, Wall Street i globalni kapitalizam...

Dolje karaoke-pop

»Naš je album manifest protiv međunarodnoga karaokea.« Izjavili su to Nicolas Godin i JB Duncklel, široj javnosti poznatiji kao pop dvojac Air. I ne samo zbog te izjave odmah su pridobili pozornost svih važnijih svjetskih medija, uključujući televizijsku postaju CNN i magazin »Time«. I, doista, njihov najnoviji album 10000 Hz Legend doima se kao original kojemu teško možete naći para na nekoj od imitacijskih karaoke-zabava. Doduše, praksa izbacivanja nonšalantnih umjetničkih manifesta Francuzima leži još od Bretonovih dana, ali Airov novi album mnogo je više od samoproklamativnih doskočica. Zvuk egzistencijalne samoće, ljubavne zanesenosti i čežnje mogli su samo genijalni Air zapakirati u intrigantne pjesme prepune robotskih glasova, eksperimentalne elektronike i uglađenoga salonskog rocka. Neka živi francuska pop-revolucija!

Predrag Madžarević