Neumorni stvaralac

Neumorni stvaralac

Portret: Đuro Griesbach

Đuro Griesbach rođen je 1911. u Srijemskoj Mitrovici. Po završetku niže gimnazije i trgovačke škole odlazi u Berlin, gdje uspješno završava Foto-Fachschule.

Od 1930. pa sve do 1941. fotografira kulturne hrvatske spomenike za Hrvatsku akademiju znanosti i umjetnosti (tada JAZU) pod vodstvom prof. dr. Artura Schneidera.

Već godine 1933. na Zagrebačkom zboru održava samostalnu izložbu fotografije o temi Hrvatskog zagorja. Tada izlaže ukupno četrdeset fotografija formata 24x30 cm.

Iste godine učlanjuje se u Fotoklub Zagreb, čiji član ostaje do danas. U Fotoklubu Zagreb, zajedno s drugim članovima, sudjeluje na brojnim izložbama fotografije u zemlji i inozemstvu.

Godine 1946. postaje nastavnik u Obrtnoj školi (danas Škola primijenjenih umjetnosti). Nemirna i istraživačkog duha, tu konstruira razni fotografski pribor, poput aparata za povećavanje od lijevanog aluminija formata 6x9 cm, prototip reprouređaja 35 mm, prototip fotoaparata i dr.

Godine 1948. angažira se na osnutku tvornice fotoaparata i fotopotrepština Fototehnika R. V. I. U tom pogonu započinje prva serijska proizvodnja aparata za povećavanje u našoj zemlji. Sudjeluje u izradi optičkog pribora u toj tvornici.

Projekti u Fotokemici

U tvornici Fotokemika godine 1950. radi na razvoju domaće kamere Box, raznih vrsta aparata za povećavanje, reprouređaja, stroja za sušenje fotografija, svjetiljki za tamnu komoru, maski za povećavanje, kao i prototipa domaće dvooke kamere formata 6x6 cm.

Poslije u poduzeću Ghetaldus konstruira mikročitač, a za potrebe poduzeća Učila razvija dijaprojektor 5x5 cm.

U poduzeću Putnik i dalje radi na usavršavanju razne fotoopreme i instrumentarija, no usporedno započinje snimati poznatu seriju kvalitetnih razglednica. Taj posao nastavlja s uspjehom i u Agenciji za fotodokumentaciju. Njegove razglednice dosežu milijunsku nakladu.

Poslije prelazi na samostalni umjetnički rad, kao obrtnik fotograf, u slobodnoj profesiji.

Od godine 1968. do 1978. suradnik je N. I. P. Vjesnik, u odjelu za razglednice u crno-bijeloj tehnici i u boji, te u tom poslu dostiže zavidnu umjetničku razinu.

Istodobno sa stručnim profesionalnim radom na polju fotografije, aktivni je član Fotokluba Zagreb, gdje u više navrata i mnogo godina obnaša dužnost predsjednika. U tom klubu održava i organizira razna stručna predavanja i vodi foto-tečajeve. U svojstvu predsjednika kluba, a i u vremenu kada to nije bio, posebno se ističe kao jedini predstavnik starije generacije koji aktivno radi s novim mlađim klupskim članovima. Njegov humani odnos prema ljudima, kolegama, bez zlobe ili mržnje, a posebno prema mladim i novim klupskim članovima, prema kojima se odnosi kao prema vlastitoj djeci, izdvaja ga iz njegove generacije te će još dugo vremena biti neponovljiv primjer čovječnosti.

U svom klupskom radu zaslužan je za niz akcija koje je pokrenuo i ostvario. Tako potkraj pedesetih godina sudjeluje u osnivanju izložbenog salona u Fotoklubu Zagreb. Taj se izložbeni salon, uz povremene prekide ili izmjene koncepcije, održao do današnjih dana, kao Galerija SPOT. U toj galeriji izlagali su tijekom vremena mnogi domaći i inozemni priznati fotografski umjetnici. Sve proteklo vrijeme to je jedina isključivo fotografska galerija u gradu Zagrebu.

Prva ženska sekcija

Godine 1973. na inicijativu Đure Griesbacha osnovana je pri Fotoklubu Zagreb ženska sekcija. Bila je to prva sekcija takve vrste u tadanjoj državi, a možda i u svjetskim relacijama. Od 1973. pa sve do 1988. godine, dakle punih šesnaest godina, ta sekcija održava svake godine izložbu na zavidnoj umjetničkoj razini. Ne treba posebno istaknuti da je Đ uro Griesbach ne samo pokretač nego i brižljivi zaštitnik te sekcije. Ta će sekcija u tadanjoj državi odigrati važnu ulogu u afirmaciji fotografkinja. Po uzoru na tu sekciju niče cijeli niz izložba s temom žena.

Đuro Griesbach jedan je od suosnivača i pokretača međunarodne izložbe fotografije Fotoforum, susjednih zemalja, Austrije, Italije, Jugoslavije i Mađarske. Prva takva izložba održana je godine 1974. u Grazu u Austriji. Od te godine pa sve do 1994. izložba se održava u kontinuitetu redom i naizmjenično u svim zemljama sudionicama. Godine 1988, prigodom održavanja 15. međunarodnog Fotoforuma u Italiji, zaključeno je da se pokrene postupak uključenja te izložbe u cjelokupne aktivnosti organizacije Alpe-Jadran. Možemo stoga sa simpatijama zaključiti da je međunarodna izložba fotografije Fotoforum bila u neku ruku preteča asocijacije Alpe-Jadran ili barem jedna od njezinih prethodnica.

Godine 1975. na poticaj Đ ure Griesbacha ustanovljena je nagrada-plaketa Tožo Dabac, kao vrhunska nagrada za postignute uspjehe na polju izložbene djelatnosti, za unapređenje fotografske kulture u nas, kao i za posebne aktivnosti u Klubu i Fotosavezu. Od te godine pa do danas ta se nagrada dodjeljuje svake godine jednom članu Kluba i jednom istaknutom fotografskom umjetniku izvan Kluba. Tijekom vremena nagrada postiže veliki ugled.

Za svoj kreativni rad na izložbenom planu dobitnik je niza vrijednih nagrada. Održao je i mnogo samostalnih izložbi fotografije, od kojih posebno izdvajamo cikluse: Duž Jadrana (1958), Čipke Venecije (1959), Jadran u slici (1959-1960), Novi oblici (1964), Bijeli labudovi Jadrana (1965), Priča o drvetu (1978), Spomenici kulture (1981) i Prividi (1982).

Član je ULUPUH-a od godine 1970. Nositelj je počasnog zvanja ES FIAP, međunarodne federacije fotografske umjetnosti (FIAP). Dugogodišnji je vanjski suradnik Matice iseljenika Hrvatske.

Vladko Lozić

Dolaskom Đure Griesbacha u Fotoklub Zagreb prije gotovo pedeset godina započet će potpuno drukčije pulsiranje, a nove pozitivne vibracije iz godine u godinu njegove nazočnosti bit će sve snažnije. Toliko je toga Đuro ostvario da je gotovo nemoguće sve u ovom kratkom tekstu i nabrojiti, pa nas sve to upućuje kako je doista došlo vrijeme da ga netko posebno i stručno obradi. Naše su uspomene na njega i njegov rad toliko jake da praktički ne prođe ni jedan susret u klupskim prostorijama, a da se ne suočimo s gubitkom koji nas je zadesio njegovim odlaskom. Veliko je djelo ostalo kao zavjet svima nama koji fotografiju volimo i doživljavamo kao nešto uistinu posebno, kao spomenik kojem tek moramo pristupiti ne samo da bismo mu odali dužno poštovanje nego i jednostavno upoznali nove generacije fotografa s njegovom veličinom i kvalitetom.

Pravi majstor

Svi mi koji smo imali sreću da se godinama družimo s velikim fotografskim umjetnikom i majstorom doživljavali smo u njegovu pristupu samo ono najbolje što fotografija u sebi nosi. Otkrivao nam je korak po korak one vrijednosti na kojima su mnogi od nas, praktičari ili teoretičari, gradili vlastite odnose. Pravi majstor, fotografski umjetnik, pronalazio je putove kako da dopre do svakog od nas, kako da usmjeri svoje veliko znanje u naš osobni interes, a ponajprije kako da osvijesti i izvuče na površinu sve ono što u sebi nosimo pa da to s učenjem i radom suvislo i izrazimo. Pomogle su nam u tome njegove fotografije, na kojima smo stjecali potpuno nova iskustva i spoznajne vrijednosti. Ne varam se ako kažem kako u svakom našem djelu pomalo leži i dio Đurinih fotografija, dio njegove neponovljive osobnosti. Lijepa je spoznaja kako su mnogi uspjeli dozrijeti, postati dobri i hvaljeni fotografi zahvaljujući njegovu iskustvu i znanju, likovnoj kulturi, koju je nesebično darivao svima, pa i onima kojima je fotografija bila tek usputna postaja u životu.

Doprinos baštini

Pored svih tih napora uspijevao je Đuro Griesbach ostvariti i svoju svakodnevnu produkciju, raditi načinom neumorna stvaraoca, ugrađujući svoju misao i svoje djelo u ukupnu povijest hrvatske fotografije. Kao što je bio nesebičan u predaji svog znanja drugima, posebno mladima, s istim je odnosom pristupao kulturnim institucijama, kojima je darovao svoja djela obogaćujući njihove funduse. Ne sa željom da se istakne, jer za to zaista nije imao potrebe, nego jednostavno sa željom da pridonese općem bogatstvu hrvatske kulturne baštine.

Nije mi namjera, danas i ovdje, analizirati veliko djelo Đure Griesbacha, jer njegova ukupna valorizacija tek predstoji, stoga sam ovaj skromni prilog dodao njegovoj biografiji tek kao spomen na stručnjaka, dragu i plemenitu osobu, kojoj u mnogom dugujem vlastito životno i radno usmjerenje.

Zdenko Kuzmić