Matačićev Gluck

Matačićev Gluck

Nova serija CD-a Zagrebačke filharmonije

Hrvatska ozbiljnoglazbena diskografska produkcija nedavno je brojčano ojačana izdanjima Zagrebačke filharmonije, točnije rečeno novom serijom kompaktnih ploča, naslovljenom Šef-dirigenti ZP-a. Šteta da se već na naslovnici pojavljuje detalj koji baca loše svjetlo na ozbiljnost ovog, inače vrijednog diskografskog pothvata. Jer izraz šef-dirigenti najnespretniji je i hrvatskom jeziku najneprimjereniji oblik za množinu složenice šef-dirigent koju nije ni trebalo stavljati na naslovnicu, a ako se već to svakako smatralo potrebnim, valjalo ju je napisati u obliku šefovi dirigenti (bez crtice). Tko je odgovoran za tu nespretnost, teško je reći, no ona ipak ostaje malom (vizualnom) mrljom ovog izdanja, koje je na istu poziciju (šefa dirigenta) promoviralo i Franka Shipwaya, čini se ipak malo preuranjeno, jer gospodin Shipway, budući da još nije potvrđen, tu svoju dužnost još službeno nije mogao ni preuzeti. No preciznost i istinitost teško su prihvatljive našoj zbilji općenito, pa bi bilo nerealno očekivati da se prema njima na drukčiji način odnosi i Zagrebačka filharmonija. Skupivši, dakle, svoje trenutno raspoložive resurse, od novih i starih snimaka, do kruga suradnika koji su oblikovali ovu diskografsku seriju, Zagrebačka filharmonija ponudila je javnosti i neke od svojih, na snimkama zabilježenih najkvalitetnijih umjetničkih dosega. Primjerice, na dvije kompaktne ploče izvedbu Gluckove opere Orfej i Euridika, realiziranu u Lisinskom 1. lipnja 1975. godine pod ravnanjem Lovre Matačića! Orfeja je pjevala tada 32-godišnja Ruža Pospiš-Baldani, Euridiku gošća iz mađarske Adrienne Csengery, a Amora Nada Ruždjak. Podjela uloga, međutim, nema ni na jednom mjestu u popratnoj knjižici, u kojoj je dvojezična verzija teksta (hrvatski, engleski) prepuna nebitnosti i općih mjesta, i iz koje strpljivi čitatelj može doduše saznati da se Zagrebačka filharmonija, prema mišljenju glazbenih stručnjaka (?!) »odlikuje osobitom, lako prepoznatljivom zvukovnom bojom te iskonskim osjećajem za melodiju i ritam«, ali nikako ne može saznati koja od dvije navedene sopranistice pjeva Euridiku, a koja Amora! Ovakvo izdanje jako miriše na diletantizam, no kako su svaka vrst pretjeranosti, slaba informiranost i neznanje o poslu koji se obavlja u nas već odavno postali zaštićenim metodama rada, na spomenute sitnice s ovoga CD-a trebalo bi, pretpostavljam, gledati s razumijevanjem i blagonaklonošću. Sama snimka (digitalnu montažu i zvukovnu obradu potpisuje Mladen Škalec) i kvaliteta izvedbe svakako su ono najbolje što ploča nudi. Njezina temeljna vrijednost leži u činjenici da predstavlja autentični dokument iz razdoblja u kojem je Zagrebačka filharmonija (recimo to poetično) bila posuta zvjezdanim prahom Lovre Matačića. I zato, bez obzira na nekvalitetnu prezentaciju CD-a, ovaj je Orfej izdanje koje bi svaki štovatelj Zagrebačke filharmonije trebao uvrstiti u svoju privatnu diskografsku kolekciju!

Bosiljka Perić-Kempf