Kome trebaju (dez)informacije?

Kome trebaju (dez)informacije?

U Zagrebu od 1954. godine djeluje Škola za ritmiku i ples koju je utemeljila Labanova učenica Ana Maletić

Svake godine završetak sezone u suvremenom plesnom izrazu, nedvojbeno s pravom, obilježava Tjedan suvremenoga plesa. Stoga je ljubitelje plesne umjetnosti zasigurno privukla HTV-ova emisija uoči početka Tjedna, točnije u subotu 26. svibnja u 11 sati, a u okviru Glazbene matineje, u kojoj su gosti voditeljice Jelene Knešaurek razgovarali ne samo o programu Tjedna nego i o suvremenom plesu uopće. Tako su Almira Osmanović, Iva Nerina Gattin, Mare Sesardić, Ivana Sajko, Vladimir Stojsavljević, Sergej Pristaš i Edvin Liverić, između ostalog, govorili o potrebi preimenovanja termina suvremeni ples u slobodni ples (?!), o ulozi dramaturga u stvaranju plesne predstave, o plesnoj analizi i kritici te o suvremenoj plesnoj edukaciji.

Posljednje me navelo da se javim tekstom u časopis koji se jedini sustavno bavi pisanjem o plesnoj umjetnosti. Nemam namjeru komentirati izrečena stajališta, nego bih se samo osvrnula na javno izrečenu (i u emisiji ne demantiranu) tvrdnju da edukacija u suvremenom plesu u nas ne postoji ni u najelementarnijem obliku. Istodobno, tijekom razgovora prikazuju se inserti koji ilustriraju domete hrvatskih plesača, ansambala i koreografa, od kojih su gotovo svi osnovno obrazovanje stekli u Školi u Bogovićevoj 7. (Vidjeli smo dio koreografija: Suncobrani Mare Sesardić, Sub rosa Katje Šimunić, solo Ljiljane Zagorac.) Podsjetimo se, pritom, da je Mirna Žagar, utemeljiteljica i umjetnička voditeljica Tjedna također učenica Škole.

Stoga reagiram kao dugogodišnji plesni pedagog, pitajući se: Pa gdje sam ja to uposlena već 27 godina? Da pojasnim za one koji (ne) žele znati. U Zagrebu od 1954. godine djeluje Škola za ritmiku i ples koju je utemeljila Labanova učenica Ana Maletić i koja se po toj velikoj umjetnici, pedagoginji i koreografkinji danas naziva Škola suvremenog plesa Ane Maletić. Škola već četrdeset i šest godina sustavno i svestrano obrazuje učenike iz područja suvremenog plesa, ritmike, suvremenih plesnih tehnika, upućuje u osnove koreografskog procesa i metodiku nastave, podučava klasični balet, upoznaje učenike s narodnim, povijesnim i karakternim plesovima, uči se povijest plesa, plesno pismo i anatomija, uz intenzivno obrazovanje iz područja glazbene kulture i sviranja instrumenta. Imperativ odgojno-obrazovnog djelovanja aktivan je i kreativan pristup nastavnika i učenika osnovnim načelima suvremenog odgojnog plesa putem slobodne i maštovite primjene Labanovih šesnaest tema umjetnosti pokreta.

Škola je od početaka bila ishodište suvremenoga promišljanja o plesu. Srećom, danas više nije jedino, ali i dalje obogaćuje suvremeni plesni izraz u svim njegovim segmentima. Duboko vjerujem da je to zajednički cilj svih nas koji smo na različite načine posvećeni plesnoj umjetnosti. Stoga se s pravom pitam komu su potrebne (dez)informacije o nepostojanju edukacije u suvremenom plesnom izrazu, k tome plasirane na tako moćnu mediju kao što je HTV?