Vijenac 191

Film

Film na prvi pogled

Intrigantno

Apokalipsa danas — redateljska verzija

Film na prvi pogled

Intrigantno

Apokalipsa danas — redateljska verzija

Prema mišljenju mnogih Apokalipsa danas (1979) Francisa Forda Coppole posljednji je veliki film slavne ere američke kinematografije sedamdesetih, što je označio i kraj nezavisnog autorskog američkog filma, kojemu su poseban pečat dali Coppola, Spielberg, Lucas, De Palma, Bogdanovich, Friedkin, Scorsese, Carpenter, Hill, nova generacija američkih redatelja — tzv. movie brats (filmaši derišta) — proizašlih iz filmskih škola. Dvadeset i dvije godine nakon što je u Cannesu prikazao nedovršenu verziju Apokalipse danas — i podijelio Zlatnu palmu s Limenim bubnjem Volkera Schlöndorffa — Coppola se ove godine vratio na mjesto zločina i u Cannesu prikazao integralnu verziju svoga monumentalnog djela u trajanju od tri sata i šesnaest minuta, naslovljenu Apokalipsa Now Redux.

»Kad sam započeo rad na filmu Apokalipsa danas moja je namjera bila napraviti opsežan i spektakularan akcijsko-avanturistički ep koji će istodobno biti tematski bogat i značiti filozofsko putovanje u mitologiju rata«, izjava je autora o tom remek-djelu s kojom se malo tko ne bi složio. No Coppola nikad nije bio do kraja zadovoljan verzijom od dva i pol sata na koju je bio prisiljen iz komercijalnih razloga pa je dva desetljeća poslije publici predstavio director's cut koji sadrži pedeset i tri minute dosad neviđena materijala što je prošarao čitav film. Četiri najkonkretnija prizora su: 25-minutni na francuskoj plantaži; onaj s »Playboyevim« zečicama; nove scene putovanja vojne patrole niz rijeku te novi prizor s Marlonom Brandom koji se prije dva desetljeća nije mogao prikazati iz političkih razloga. Nova građa učinila je Coppolin film još više bizarnim, intrigantnim, politički provokativnim, operetskim, filozofskim, nadrealnim, alegorijskim, a bez obzira na 200-minutno trajanje film jednostavno proleti pred očima. Koju god verziju gledali, Coppolino kapitalno djelo zadivit će, šokirati i oduševiti majstorskom eksploatacijom filmskog medija te značenjskom dubinom i raznovrsnošću.

Stjepan Hundić

Vijenac 191

191 - 28. lipnja 2001. | Arhiva

Klikni za povratak