HRBA: Dvogodišnja inventura

HRBA: Dvogodišnja inventura

Mi želimo stvoriti ansambl specijaliziran za izvođenje barokne glazbe koji će Hrvatsku moći predstavljati na relevantnim razinama u Europi

Hrvatski barokni ansambl postoji nešto više od dvije godine i kroz to je vrijeme polučio razmjerno veliko zanimanje u glazbenim krugovima s obzirom da je riječ o prvom hrvatskom ansamblu specijaliziranom za izvođenje barokne glazbe. U povodu završetka njihove druge sezone u Hrvatskom glazbenom zavodu razgovarali smo sa Sašom Britvićem, jednim od osnivača i dirigentom ansambla.

Kada ste se odlučili na osnivanje HRBA-e?

— U krugovima glazbenika koji su se željeli posebno posvetiti baroknoj glazbi zanimanje za ovakvim ansamblom postojalo je zapravo dugo vremena, no tek kada se stvorila kritična masa i ljudi njihove volje da se to i ostvari, pokrenuli smo ideju i vrlo brzo osnovali HRBA-u. To je bilo 1998, i pri osnivanju nije bilo mnogo problema, no čim smo počeli planirati pravi rad — organizaciju pokusa, nabavu potrebnih stvari — nota, žica, instrumenata, i koncertnu sezonu naravno, poteškoće su počele. Jer, iako smo na određeni način odmah bili prepoznati kao istinski vrijedan projekt, Hrvatski glazbeni zavod ustupio nam je prostor za pokuse i na tome im velika hvala, dobivamo sredstva i od Ministarstva kulture i od Grada Zagreba, u stvarnoj provedbi svega što je nužno za kvalitetan napredak HRBA-e na svim razinama, to je daleko od odgovarajućeg. Čak i uz pomoć sponzora, mi zapravo još uvijek radimo najviše potaknuti vlastitim entuzijazmom i doista velikim trudom. Mi želimo stvoriti ansambl specijaliziran za izvođenje barokne glazbe koji će Hrvatsku moći predstavljati na relevantnim razinama u Europi. No, uslijed situacije, da smo mi zapravo prva generacija glazbenika koja tome pristupa na način koji se u Europi razvija, afirmira i usavršava već pedeset godina, i naš je put drukčijeg intenziteta i tome sukladnih potreba.

Mi bismo, recimo, svaki program, prije nego li s njime izađemo pred publiku u Hrvatskom glazbenom zavodu, trebali nekoliko puta negdje drugdje odsvirati. Naši bi članovi morali biti egzistencijalno sigurniji kako bi se radu u HRBA-i mogli više i na pravi način posvetiti, a da bi se takvi uvjeti i ostvarili, mislim da je nužno i povećanje svakovrsne podrške. To znači ne samo financijske nego i uopće kulturološke svijesti o značenju jednog ovakvog ansambla i u našoj sredini. Jer, način na koji se mi bavimo ovim poslom je na dobar način diletantski, a bojim se da bi, ne poboljšaju li se uvjeti, to moglo postati i na loš način diletantski.

Kako biste ocijenili kvalitetu sviranja HRBA-e?

— Uzimajući sve što sam rekao u obzir, a to se mora, jer živimo tu gdje živimo, moram reći da sam jako zadovoljan. No, to ne treba miješati s kvalitetom jednog etabliranog ansambla koji zajedno djeluje primjerice 10 godina. Tu je važno reći i da bavljenje barokom na ovaj način pretpostavlja apsolutni angažman ljudi — suptilnost baroknog izraza može se usporediti i sa svim pratećim razinama takvog ansambla, što znači i određivanja vlastitih kriterija. To je jedna od najtežih stvari, i u tom smo smislu mi doista još mladi ansambl, no da bismo to prevladali na pravi način moramo znati kamo idemo.

HRBA je ansambl koji bi morao kontinuirano raditi bez obzira na koncerte, svakodnevno biti u kontaktu s glazbenom materijom te imati stalne pokuse. Na taj bi način jedino mogla biti postignuta sinergija — da zbroj dijelova bude veći od njih samih, a to je osobina svakog pravog, velikog ansambla. Važno je reći i da sve više mladih ljudi pokazuje interes za ovakav pristup baroknom izvodilaštvu, i nadam se da je barem za dio toga zaslužan i HRBA. No, mi u Hrvatskoj naprosto nemamo tu tradiciju intenzivnog multidisciplinarnog pristupa koji uključuje muzikologiju, semantiku, filologiju, retoriku, a kojom su se svjetonazori zapravo potpuno promijenili. Biti indiferentan prema tome značilo bi postaviti pitanje inicijalnog poštenja prema skladatelju, stilu i djelu, a smatram da si to danas nitko ne bi smio dozvoliti.

Kada ste se vi počeli baviti barokom i na koji je to način utjecalo na vaš profesionalni razvoj?

— O baroku sam počeo razmišljati neposredno nakon završetka studija kada sam sam svirao čembalo u produkciji Krunidbe Popeje koju je postavljao maestro Bareza u Splitu. Tada sam počeo tražiti literaturu, nabavljati snimke. Ono što je bilo zanimljivo, i vrlo važno, jest saznanje da je sve što piše u partituri, Monteverdijevoj, Schumannovoj ili Stockhausenovoj, zapravo samo znak ne i definitivna stvar, to je manje ili više precizan pokušaj da se nešto prenese na papir, a što pokazuje na završeni oblik glazbe koji postoji samo u duhovnoj sferi. A do koje ćemo mi kao umjetnici uspjeti odgonetnuti što to jest, ujedno je i mjera naše kvalitete. O tome barok daje neprocjenjive vrijedne alatke analitičkog razmišljanja koje se prirodno prenosi i na sve druge i neposredno utječe i na interpretaciju. A interpretacija definitivno nije estetsko pitanje nego u prvome redu pitanje odgovornosti, i što su više udubljujete u takav pristup to postajete svjesniji toga.

Neobičnost HRBA-e je da su dirigent i čembalist dvije osobe, to se Mario Penzar i vi?

— Da, no imamo sreću da se nas dvojica posebno dobro slažemo, da mislimo na vrlo sličan način. Volio bih sam svirati čembalo jer je voditi ansambl na taj način lijepo, i iako Mario za sada ne razmišlja o dirigiranju, vjerujem da ćemo se katkada i zamijeniti na sadašnjim mjestima.

Kakvi su planovi HRBA-e?

— U sljedećoj ćemom sezoni izvesti prvi doista veliki projekt, to je Umišljeni bolesnik M. A. Charpentiera u suradnji s dvoranom Lisinski (s kojom smo vrlo uspješno počeli suradnju prošle godine), a prvi smo puta pozvani i na jedan veliki glazbeni festival u Hrvatskoj, a to su Varaždinske barokne večeri. Željeli bismo pozvati i neke etablirane i vrhunske glazbenike iz Europe kao goste u svoje programe budući da je to najizravniji i jedan od najkorisnijih načina učenja, a nadam se i da će se uvjeti našega rada poboljšati, i postati stabilnijima kako bismo sve potencijale Hrvatskog baroknog ansambla mogli iskoristiti, uvjeren sam, na dobrobit svih.

Razgovarala Dodi Komanov