Elegancija svirke

Elegancija svirke

Bartók/New-York Philharmonic. Leonard Bernstein SMK 60730

Sony Classical, među svojim antologijskim serijama, jednu je posvetio Leonardu Bernsteinu i njegovim snimkama s Njujorškom filharmonijom. Uz nekoliko kompaktnih ploča s Beethovenovim uvertirama i simfonijama, s Mahlerovim simfonijama, vlastitim djelima, skladbama američkih autora, te posebno zanimljiva nosača zvuka s Mozartovim koncertima za dva klavira, K. V. 360, i tri klavira, K. V. 242, u izvedbama kojih sudjeluje kao pijanist i dirigent, Leonard Bernstein se u ovoj seriji predstavlja i kao interpret dvaju kapitalnih orkestralnih ostvarenja Béle Bartóka. To su Koncert za orkestar (snimka je iz 1959) te Muzika za gudače, udaraljke i čelestu (snimljena 1961), u Sonyjevu izdanju iz 1998. godine. Serija je s razlogom posvećena Bernsteinu kao dirigentu Njujorške filharmonije, jer je to vjerojatno ipak bio orkestar s kojim je ostvario neke od svojih najvećih interpretacija. Bernsteinovo je ime ostalo vezano uz Njujoršku filharmoniju na isti način na koji je Karajanovo zapisano u analima Berlinske filharmonije: kao ime apsolutnoga glazbeog autoriteta i umjetnika koji je postao i zaštitnim znakom orkestra. Berstein & New-York Philharmonic postali su simbol i jamstvo glazbene kvalitete u cijelom svijetu... Pod Bernsteinovim ravnanjem Njujorška filharmonija zaista se otkriva kao orkestar prepoznatljivih zvukovnih značajki, i to u njihovu slučaju nije tek često ponavljana fraza, koja se, usput rečeno, jako voli primjenjivati i na sasvim osrednje simfonijske orkestre. Slušajući Bartókovu Muziku za gudače, udaraljke i čelestu, posebno pak majstorski Koncert za orkestar, može se vrlo jasno razabrati da je riječ o homogenom orkestralnom sastavu izvanredno kvalitetnih pojedinaca koje Bernstein silinom svoje energije s lakoćom drži na okupu, potiče na promptne reakcije, tonski modelira i interpretativno usmjerava. Transparentnost zvuka i profiliranost savršeno odsviranih pojedinih dionica (što tu transparentnost i omogućuje) fascinira ponajviše u izvedbi Koncerta za orkestar.

Odmjerenost, pa čak i elegancija svirke (u stavku Gioco delle coppie), te brioznost i nevjerojatna preciznost gudačkoga korpusa u bravuroznom finalu, samo su neki od pokazatelja vrhunske forme Njujorške filharmonije, koju je ona, potkraj pedesetih, dosegnula pod ravnanjem legendarnoga Leonarda Bernsteina.

Bosiljka Perić-Kempf