Vijenac 191

Ples

Premijera studija za suvremeni ples

Diskretno i nezavršeno

Riječ je o dvama kraćim projektima — mogućoj jezgri budućih cjelovitih programa — vrlo različitima po pristupu i izvedbi Glossiennes i Radio Ana

Premijera studija za suvremeni ples

Diskretno i nezavršeno

Riječ je o dvama kraćim projektima — mogućoj jezgri budućih cjelovitih programa — vrlo različitima po pristupu i izvedbi Glossiennes i Radio Ana

U sjeni nadolazećeg 18. tjedna suvremenog plesa, 31. svibnja na maloj sceni ZKM-a Studio za suvremeni ples diskretno je izišao s novom premijerom. Riječ je o dvama kraćim projektima — mogućoj jezgri budućih cjelovitih programa — vrlo različitima po pristupu i izvedbi. Glossiennes autorice Jasne Čižmek Tarbuk niz je sekvenci, malih etida, nastao iz improvizacija na temu vježbi Ann Halprin.

Ann Halprin, proslavljena kao plesna umjetnica i kao plesni terapeut, stvorila je specifičnu tehniku kreativnog pokreta. Jasna Čižmek Tarbuk koristila se njezinim idejama kao početnim impulsom, odnosno nekom vrstom nadahnuća u analizi mogućih pokreta izvođača, njihovim kontaktima, prijenosima težine i energije. Scenografija Vitolda Košira, kosine s ručkama, na kraju scene, nudi vrlo zanimljivu perspektivu, povećava oslonac tijelima i nudi im igru sa silom težom. Muzička podloga: izbor Satieja u autorskoj obradi Željka Kovačevića i Igora Savina nije sretno sjela u čisti tijek pokreta. U kombinaciji s plavim svjetlom (i uopće previše tame) i saksofonom Satie nije neutralan i opuštajući nego nosi emotivno iščekivanje (tipa Betty Blue), koje, čini mi se, nije poenta ove priče. Uz u tako obojenoj situaciji pomalo patetična Branka Bankovića, Glossiennes je izveo vrlo mlad i perspektivan ansambl (Dina Ekštain Kecerin, Ida Janković, Irene Belić, Martina Nevistić i Marija Stanković).

Kazališna igra Radio Ana koju su uz Nanu Šojlev osmislili izvođači Ana Jurić i Bojan Valentić nema većih pretenzija, nego jednostavno: zabaviti. Žanrovski jasna i okrenuta komediji, predstava oscilira između sjajnih plesnih dosjetki i poznatih klišeja. Vrlo je teško napraviti originalnu i duhovitu predstavu koja će otvarati i neku razinu više, ali je, dokazali su nedavno The Bang Group, moguće. Ana Jurić i Bojan Valentić predobri su plesači da bi se smjeli zadovoljiti sa samo nekoliko dobrih brojeva. Okvir priče imaju, sada treba nastaviti na tragu sjajne igre letećeg pas de deuxa na kotačićima (uredskih stolaca).

Maja Đurinović

Vijenac 191

191 - 28. lipnja 2001. | Arhiva

Klikni za povratak