Crnohumorni omnibus

Crnohumorni omnibus

Petr Zelenka i njegovi prijatelji snimili su prije četiri godine film Knoflikari, crnohumorni omnibus od šest filmskih priča uokvirenih pričom o pilotu koji je 6. srpnja 1945. bacio atomsku bombu na Hirošimu. Jasno, svih šest priča zbiva se u noći, 6. srpnja 1995, dakle točno na četrdesetu obljetnicu američkog užasa počinjena nad Japanom. Usput budi rečeno, ove godine Amerikanci su proslavili pedesetu obljetnicu Pearl Harbora istoimenim filmom.

Kako god okrenuli, svih šest priča tragične su ili barem tužne: smrt u prometnoj nesreći, preljubi, samoća. Osobito je to ona okvirna, jer jedini koji može razumjeti američkog pilota jest psihijatar koji je, slučajno, usmrtio dvoje mladih ljudi, a potom pobjegao s mjesta prometne nesreće. Svih šest priča, osim one okvirne, povezane su nekim motivom, likom, dakle prenošenjem pojedinog elementa iz jedne priče u neku od ostalih. S druge strane, Zelenka, koji je i scenarist, služi se retrovremenskim smjerom: motiv u prijašnjoj priči objašnjen je u onoj naknadnoj. Dakako, sugerirajući tako ne vremenski dezorijentaciju, nego, zapravo, istodobnost događanja.

Iako su priče u najmanju ruku sumorne, one su to svojim konačnim ishodom, ali ne i tijekom iskazivanja. U tome i leži mogućnost naziva crnohumornog ili tragikomičnog jer se sve zbiva uporabom minimalnih sredstava, ali i inicijalno neobičnih situacija, koje likovi unutar filma shvaćaju potpuno normalno, kao lako shvatljivu osobnu perverziju: tako dva bračna para međusobno sebi otkrivaju svoje nastranosti: prvi uz pomoć zubne proteze i bedrenih mišića trgaju gumbe s tapecirunga, dok se drugi igraju ratnog zrakoplova i protuzračne obrane. Potom, taksist je zapravo televizijski šminker, a otpušteni željezničar jedini (vjerojatno na svijetu) uspijeva leći pod vlak i točno pljuvačkom pogoditi u broj kompozicije na lokomotivi. Dakako, kao što se u bajci čudesne stvari likovima bajke ne čine čudesnima, tako se ni njegovoj ženi njegova sposobnost ne čini osobitom, već jednostavno glupom.

Naravno da ovaj omnibus isprepletene i mozaičke strukture može gledatelje podsjetiti na niz filmova, i to ne samo čeških, nego i suvremenih europskih. No, bez obzira na to, činjenica je da je Zelenka uspio stvoriti solidan film, iako pomalo predug, osobito kada je riječ o njegovu završetku, koji s inicijalnom pričom tvori i globalni filmski okvir.

Dario Marković