C'est is the best

C'est is the best

Busking, cestarenje po domaći ili jednostavno cesta kao pozornica, to je višegodišnja službena gradska parada raspjevanih po trgovima hrvatske metropole. Toplina predljetnih večeri u glavnom gradu idealna je prigoda dokazati kako gradski trgovi ponekad mogu biti poprišta nevjerojatno velikog broja ljudi željnih pjesme, kakva god ona bila. A nekad je na rubu živaca. Šalim se, bilo je tu sasvim ozbiljnih izvedbi, profesionalnih ozvučenja, rasvjete, pozornica i izvođača. C'est is the best tako je od zgodne ideje the one and only prvaka cesta songa Hadžija, postala relevantna manifestacija protiv koje bi samo poneki nervozniji stanari središta Zagreba mogli imati razloga za pobunu.

Redom, po trgovima, od paviljona na Zrinjevcu, preko Jelačić placa do Cvjetnog, programski ću spomenuti poneke. Klasični šansonjerski nastup na Zrinjevcu održao je Ibrica Jusić. Standard njegovih izvedbi, pjesme koje odolijevaju vremenu, skalama i paviljonima, publici na moru i purgerima, gotovo idealan izbor za jedan od najljepših gradskih parkova bez kafića.

Središnji trg priređen kao cilj za INA rally, Hadžija i tamburaše predstavio je velikoj grupi Zagrepčanaca u najboljšim godinama, pjesmom koja je pozivala na kupicu, hižicu, curicu i tak dalje, sve najboljše... Da je bilo kotlovine, vratili bi se korijenima, u samu srž, bitak nastanka gemišt-muzike.

Početak Gajeve okupirala je simpatična grupa s općepoznatim hitovima za zborno pjevanje: Hajde mala dođi u moju sobu... Bogovićevom do Cvjetnog gužva kao da se piće dijeli, a ne plaća najskuplje u eurometropolama. Golema, ozbiljna scena s rasvjetom i razglasom s koje odjekuju pjesme grupe Stampedo. Simpatična ekipa s pjevačicom, ipak, ne znam što žele biti: šaljivi, otkačeni, ozbiljan pop-band ili? Do odluke, može i C'est is the best.