Anonimni predjeli

»Vartal«, časopis za kulturu, društvena i gospodarska pitanja, Matica hrvatska Trogir, 1-2/1999; 1-2/2000.

Matica hrvatska u Trogiru objavila je novi četverobroj »Vartla«, časopisa koji od 1992. redovito izlazi u tom gradu, obrađujući trogirske i bliske teme. U ovom je broju to Drvenik tijekom povijesti. Veli i Mali Drvenik danas su nažalost gotovo iseljeni, otoci su to staraca i vikendaša. Nekoć nije bilo tako. Provalom Turaka u ove prostore početkom 16. stoljeća stanovništvo susjednih viniških predjela masovno se sklanjalo na ta područja. Primjerice, trogirski biskup Didak Manola (1755-1766) tijekom svoje vizitacije Drveniku 1760. zabilježio je da tu živi 173 obitelji i 1092 stanovnika. Danas, s posve drukčijim stanjem, MH Trogir potiče ovu temu ne bi li takve predjele izvukla iz anonimnosti.

Urednik ovog broja »Vartla«, ujedno i autor uvodnoga članka, Ivan Pažanin, opisujući povijest drveniške župe, piše o životu otoka tijekom navedenih razdoblja. Živan Bezić se, pak, u svom članku osvrće na povijest naseljenja otoka prema pronađenoj arhivskoj građi, što je vrijedan prinos rasvjetljavanju prošlosti otoka.

Drugi dio časopisa, koji donosi studije, prikaze i osvrte, obogaćen je prijevodom Kažimira Lučina s latinskog jezika Treguanova života iz četvrtog sveska Illyricum sacrum. Slijede i mnogi drugi zanimljivi članci, kao što je onaj Nevenke Bezić-Božanić, koji govori o trogirskim obiteljima u 17. stoljeću, te onaj Anite Galić o kronici zbivanja tijekom godine.

U ovom je broju predstavljen i fotograf Živko Bačić s fotografijama Drvenika, o kojemu je prigodan tekst napisao Joško Belamarić.

Fani Celio Cega

Svjedočanstvo jednog talenta

Karlo Drago Miletić, Veliki graditelj Miroslav Loose, Matica hrvatska Mostar, Mostar, 2001.

Karlu Dragi Miletiću, kulturnom djelatniku i publicistu okrenutu ponajprije istraživanju povijesti grada Mostara, ovo je druga knjiga nakon Mostar — susret svjetskih kultura.

Svaka građevina ima svog graditelja, inženjera, projektanta, arhitekta, nadzornika, a Miroslav Loose objedinio je sve te struke. Prikaz je to jednog vremena, s obiljem podataka o načinu funkcioniranja Mostara na početku 20. stoljeća, kada se podiže civilizacijska razina življenja izgradnjom vodovoda i javnih objekata. Loose se u radu dotaknuo mnogih tema, od dizajniranja nadgrobnih spomenika do izrade različitih varijanti grba grada, a ponajviše je radio na izgradnji i obnovi brojnih javnih objekata. Bio je upravitelj vodovoda i voditelj tehničkog odjela u općinskom poglavarstvu, a od 1933. nalazi se i na čelu vatrogasne postrojbe.

Po njegovoj osnovi i pod njegovim nadzorom izgrađeno je gradsko kupalište, nivelirane su i regulirane te izgrađene neke ulice, sagrađen je vatrogasni dom i drugo. Nakon rata bio je predavač na Građevinskoj tehničkoj školi, a prevodio je i s njemačkog.

U knjizi su doneseni odlomci iz njegovih dnevnika, koji nam pružaju najbolju sliku o izgradnji Mostara u to doba, kao i sačuvani nacrti, koji najbolje svjedoče o Looseovu talentu.

Može se reći da je životni vijek Miroslava Loosea protekao u neprekidnom radu, te su iza njega ostali mnogi spomenici iznimnog znanja i upornosti koji svakako zaslužuju ovakvu publikaciju da jedna povijesna ličnost ne padne u zaborav i da bude poticaj za buduća istraživanja.

Antonija Vranić

Dragocjeni jezik hrvatski

Dani hrvatskoga jezika, 2000, pripremio Božidar Šimunić, Matica hrvatska, Zadar, 2001.

U spomen na Deklaraciju o nazivu i položaju hrvatskog jezika iz godine 1967. u Zadru zadarska je MH 11. svibnja 2001. priredila Dane hrvatskoga jezika. Zbornik čini većina radova s toga skupa (neki predavači nisu radove poslali za objavu) na kojem su jezični stručnjaci pretresali probleme standardnoga hrvatskog jezika u današnjim uvjetima.

Svakomu narodu njegov je jezik najdragocjenije dobro, a svakom pojedincu materinski je jezik svetinja, pa stoga valja upozoravati na ono što smeta u njegovoj govornoj i pisanoj praksi — uvodno je istaknuo voditelj predavačke tribine Božidar Šimunić.

Julije Derossi analizira problem jezičnog čistunstva i vraćanje riječima izbačenima iz leksika, kao težnju za jezičnim kontinuitetom i jačom povezanosti sa starijom hrvatskom literaturom, a svakako i kao rezultat borbe za samosvojnošću, usput upozoravajući na nekritičko usvajanje anglizama.

U tekstu Zadar i hrvatski jezik Josip Lisac izlaže zadarske jezične prilike — dijalektalno stanje i naznaka drugih idioma unutar neupitnog standardnoga jezika, s osvrtom na spomenike hrvatskoga jezika sve do suvremene dijalektalne književnosti.

Neke promjene koje su se u posljednjem desetljeću zbile u hrvatskom standardnom jeziku na ortografskoj, morfonološkoj, morfološkoj, sintaktičkoj te tvorbenoj i leksičkoj razini bile su svakako potrebne, no mnoge su stvorile dodatnu zbrku i teško je za njih naći opravdanje — stajalište je Ive Pranjkovića, koje autor u prilogu Normativne i paranormativne inovacije u hrvatskome jeziku potkrepljuje nizom primjera.

Marko Samardžić u radu Internacionalizmi u hrvatskome jeziku, u posljednje vrijeme omiljenom leksikološkom temom, razlaže taj problem od početka pismenosti do 19. stoljeća, od 19. do potkraj 20. stoljeća i aktualno stanje, kao i težnju da se internacionalizmi i posuđenice zamijene hrvatskim jednakovrjednosnicama.

Dvostrukosti i nedosljednosti u pravopisnoj i morfosintaktičkoj normi, nemarnost u stilskom izražavanju, puristička pretjerivanja, različita stajališta kroatista — izazivaju dvojbe koje iziskuju trajnija rješenja, a na tom putu vrijedan je smjerokaz i ovaj zbornik.

Marijana Lisjak