Zabava bez žalca

Zabava bez žalca

Novoosnovani Teatar Brod, pod vodstvom redatelja Radovana Marčića, plovidbu je započeo monodramom nadahnutom i sastavljenom prema tekstovima iz Ivančićeve Bilježnice Robija K. Poznata kronika i komentari višegodišnjih događanja, viđenih iz perspektive mladog kurioža Robija, iz bilježnice se preselila na pozornicu zagrebačke Tvornice, gdje je dramaturški uobličena (Tena Štivičić) u niz od nekoliko epizoda koje predstavljaju presjek od davnih, pionirskih vremena maloga Robija sve do nedavne prošlosti. Scenografija (u kojoj se kao jedini znakovit element pojavljuje paravan crvene boje) i rasvjeta u predstavi jednostavnošću su posve podređene glavnom adutu — tekstu i glumačkoj prezentaciji istog, u kojem dječjim komentarima progovara oštra satira društvenih događanja. Pripovijedanje u kojem se nižu prepoznatljive slike iz kolektivnog pamćenja — od recitacija o Titu do učenja molitve za peticu iz vjeronauka — ispresijecano je izvrsnom glazbom Francija Blaškovića, koja služi i kao komentar i kao cezura između dijelova predstave, te kao predah od brza ritma kojim se nižu komične dosjetke. Duhoviti tekst vjerno je prezentirao glumac Predrag Vušović, uvodeći nas u priču improviziranim prologom, gotovo pometovskim, u kojem hranu kao objekt želje zamjenjuje novac, a zatim prelazeći na pripovijest samu, utjelovivši kako glavni lik tako i niz sporednih likova. Glumačkom pojavnošću, spretnim prelaženjem iz lika u lik i nadasve neposrednošću u pripovijedanju i kontaktu s publikom (pred kojom bez lažna pretvaranja, naočigled svih, dopušta i pomoć šaptačice), pobudio je simpatije, održavajući njezinu pozornost do sama kraja predstave.

No, bez obzira na posve korektno odrađen posao svih koji su u nastanku predstave sudjelovali, ono što će se pojaviti kao glavni nedostatak — vrijeme je izvođenja predstave. Ne treba zaboraviti da svaka predstava, htjeli to ili ne, itekako korespondira s vremenom i mjestom u kojima se odvija. Tako oštar žalac Ivančićeva teksta, upućen ponajprije bivšoj hadezeovskoj vlasti, u današnja vremena i iz današnje perspektive gubi oštrinu, ostavljajući nas da se smijemo unatrag, s mišlju kako bi, da je uprizorena prije nekoliko godina, ova predstava imala predznak — hrabra, dok ovako ostaje samo — sat dobre zabave.

Ljubica Anđelković