U baroknom gradu

7. međunarodni festival tradicionalnog jazza, Varaždin, 2001.

Virovitički je III. Jazz Art Expo bio uvodom popriličnoj svibanjskoj gužvi na našoj festivalskoj jazz-sceni. U istom su naime tjednu između 15. i 20. svibnja nagurala čak tri međunarodna festivala jazza: 10. jubilarni Jazz Time u Rijeci, Proljetna revija jazza u Zagrebu i 7. varaždinski festival tradicionalnog jazza. I dok su termini riječkog i varaždinskog jazz-festivala već godinama sredinom svibnja, u te se dane bezobzirno bez ikakvih konzultacija svojom manifestacijom ubacilo i Hrvatsko društvo skladatelja, nanijevši štetu ostalim dvama festivalima, budući da primjerice HRTV, koja je bila voljna popratiti sve te festivale, to istodobno naravno tehnički nije mogla učiniti. Time je bio napose zakinut, po ocjenama publike i kritike, vrlo uspješan varaždinski festival tradicionalnog jazza, a tomu su pridonijeli i neki postupci varaždinske televizije (VTV), koja dopisništvu HRTV-a u tom gradu nije osigurala potrebnu tehniku za snimanje, iako je ona na vrijeme iz zagrebačke središnjice i službeno zatražena.

Profilirani Varaždin

Stilski je profiliran i po tome u nas specifičan 7. međunarodni festival tradicionalnog jazza — Varaždin 2001. održan 17. i 18. svibnja po već ustaljenu običaju u primjerenoj i akustičnoj Koncertnoj dvorani varaždinskog HNK. Za bolje poznavatelje jazz-prilika u nas uočljivo je bilo ovogodišnje skraćivanje festivala na svega dvije koncertne večeri, što je rezultat iznimno nepovoljnih financijskih prilika, prepolovljenoga gradskog novca, te činjenice da dugogodišnji suorganizator, Galerija Garestin nije više bila u mogućnosti sponzorirati prvu, uvodnu festivalsku večer s dosad uvijek dobro prihvaćenim izložbama jazz-fotografija, promocijama te decentnim otvaranjima festivala obogaćenim manjim prigodnim koncertima.

No usprkos svim tim nedaćama, a ove godine i predizbornim napetostima u Varaždinu, organizatorima, Hrvatsko-austrijskoj kulturnoj zajednici Varaždina, Galeriji Garestin te pokroviteljstvu Gradskog poglavarstva uspjelo je ostvariti koncizan i kvalitetan program sastava iz pet zemalja.

Zdenka Kovačiček i Slovenci

Nakon službenog dijela otvaranja i uvodne riječi člana Gradskog poglavarstva zaduženog za kulturu i umjetnost, dr. Branka Speveca, na pozornicu se popela prva grupa programa, hrvatsko-slovenska kombinacija u sastavu: Zdenka Kovačiček, vokal, i trio istaknutoga slovenskog jazz-internacionalca, pijanista i pedagoga Dejana Pečenka s kontrabasistom Mančom Kovačičem i poznatim ljubljanskim bubnjarom i vlasnikom najpoznatijeg jazz-kluba u tom gradu, Dragom Gajom. Bolji bi se početak festivala teško mogao i zamisliti. Zdenka Kovačiček, počasna članica Hrvatskog jazz-kluba, ostvarila je nedvojbeno jedan od svojih do sada najboljih nastupa na domaćim pozornicama. Izvevši superiorno s mnogo dinamike i osjećaja niz poznatih jazz-standarda, nadahnuta je prva dama hrvatskog jazza bila u punoj formi, potpomognuta izvrsnim slovenskim triom, koji je rutinirano odigrao ulogu pratnje vokala, ali su se njegovi članovi iskazali i u brojnim solističkim korusima. Basin, Street Blues, Georgia on My Mind, The Lady is a Tramp, zatim blues Whiskey Drinking Man i tema Route 66 samo su neke od interpretacija koje su s oduševljenjem u dvorani prihvatili svi, do onih simpatičnih i vrlo ozbiljnih najmlađih slušatelja. Slijedio je nastup Dixieland All Stars, ansambla iz Austrije, koji je nastupio uz pomoć austrijskog Kulturnog foruma iz Zagreba. Pomalo akademski, ali vrlo korektno, gospoda su iz Graza izvela niz standarda iz razdoblja dixielanda i swinga, pokazavši i ovaj put da je riječ o provjerenu i uigranu ansamblu tradicionalnoga jazza, sastavljena od samih profesora i magistara s Odjela za jazz Visoke glazbene škole u Grazu — institucije na kojoj se educirao i niz naših mlađih džezista. Predvođeni doajenom, Hofratom Štajersko za kulturu, trubačem i usnim harmonikašem prof. dr. Fritzom Körnerom, te predsjednikom Instituta za istraživanje jazza, basistom prof. dr. Franzom Kerschbaumerom, u sastavu su se kolektivnim i solističkim sviranjem istaknuli klarinetist i sopran-saksofonist mr. Tone Janša, trombonist mr. Wolfgang Messner, bubnjar mr. Otto Irsio te pijanist dr. Franz Krieger, koji je uz ritam-sekciju izveo i nekoliko boogie-woogieja.

Lipa s krivim sastavom

Festivalski se program druge večeri nastavio nastupom vokalista Petera Lipe i njegova kvarteta mladih glazbenika, prvog nastupa slovačkih džezista na varaždinskim festivalima. Lipa, provjereni jazz-vokalist međunarodne reputacije, nije u ovom slučaju možda najbolje shvatio kamo odlazi, jer bi u protivnom doveo svoj standardni sastav. Ovako s mlađim, očito rokerski raspoloženim hlapcima, te nadarenim alt-saksofonistom Radom Tariškom koji je po vokaciji stilski negdje drugdje, Lipa nije mogao uspostaviti primjerenu komunikaciju. Zbog toga će taj, iako programski veoma zanimljiv i originalno zamišljen nastup, ostati u sjeni izvrsnoga Hot Jazz Banda iz Budimpešte, koji je program druge večeri, a time i cijeloga festivala, na najbolji mogući način priveo završetku. Riječ je o izvanserijskom sastavu tradicionalnoga jazza i swinga, jednom od najzaposlenijih u toj stilskoj sferi jazza. Njegovi uspjesi na europskim pozornicama nisu slučajni, a oni postignuti na najvećem svjetskom festivalu tradicionalnoga jazza u kalifornijskom Sacramentu samo dokazuju visoku razinu muziciranja mađarskih jazz-tradicionalaca, koji su do savršenstva izbrusili interpretacije spomenutih stilskih pravaca. Trubač, vokalist, bendžoist i vođa grupe Tamas Benyei drži sve konce u svojim rukama, uspjevši do u tančine pogoditi izričaj, smisao te način pjevanja koji pamtimo iz američkih kasnih dvadesetih i ranih tridesetih godina. U tom su kontekstu izvrsni trombonist Zeolt Bera, klarinetist Laszlo Fodor, gitarist i bendžoist Robert Szili, kontrabasist Zsoltan Juhasz te bubnjar Istvan Galbacz, koji efektno svira i tradicionalni američki ritmički instrument ashboard iliti, po naški rečeno, rifljaču. Program je Hot Jazz Banda protekao u stilu standarda swinga od Indiane, preko Gershwinova I've Got Rhythm, Ellingtonovog Mood Indiga, Goodmanovove teme Don't Be That Was do Avalona, Bye Bye Bluesa i I've Got a New Baby, ali začudo nije završio uobičajeno, pjesmom Flat Foot Floogie, nego dodacima razdraganog i zahvalnog općinstva.

Neobvezni jamsession u podrumskoj Sceni Zvonimir Rogoz postao je već zaštitnim znakom varaždinskih festivala tradicionalnog jazza. Idealan i uvijek dupkom pun prostor ugostio je i ove godine obje večeri sve sudionike festivalskog programa, kojima su se u jednom trenutku pridružili i članovi Predsjedništva Hrvatskog jazz-kluba, pijanist Predrag Špan i bubnjar Ivica Gvozdenović Gero. I taj festivalski dio za kraj su zasladili izvrsni Mađari iz Hot Jazz Banda — Budapest.