Slikaj se u Maškarića!

Izložba fotografija Dubrovačkih muzeja Slikaj se u Maškarića! u Domu Marina Držića u Dubrovniku uz Međunarodni Dan muzeja

Izložba fotografija iz obiteljskog fotoatelijera Macharich u Domu Marina Držića otvorena u povodu međunarodnog Dana muzeja po svemu je intrigantan, elegičan i nostalgičan vremeplovski plov vremenopisom Dubrovnika i svjedočanstvo o, zaboravu otrgnutu, zaustavljenu trenutku povijesti fotografije u gradu koji je poznat po generacijama uglednih fotografa, među kojima obitelj Maškarić ima izdvojeno mjesto. Više od sedam desetljeća fotografske aktivnosti obitelji Maškarić u Dubrovniku ostalo je zabilježeno u puku po uzrečici: Slikaj se u Maškarića! Autorica izložbe Vesna Delić Gozze u zaboravljen atraktivni prostor Doma Marina Držića slaže intrigantan odabir fotografija fotografa koji je na svjetskim izložbama bio prisutan već od davne 1870. Maškarić je tako dobio zlatnu kolajnu u Napulju 1873, srebrnu 1874, velike zlatne kolajne od cara Franje Josipa I. 1879, priznanja u Padovi 1907, Veneciji, Trstu i Kopru 1910. Fotografirajući javne ličnosti grada, anonimne modele, obiteljske fotografije i brojne protagoniste onodobnog Dubrovnika Maškarić je sumirao kartografije životopisa jedinstvenim umijećem svoje kamere.

Zabilježen je izgled Stare gradske luke bez Porporele, Stradun s kandelabrima, Lapad s ljetnikovcima, Gruška luka s parobrodima, dubrovačka okolica prepuna zelenila, hotel Imperial u prvobitnom izdanju, zaboravljene vedute grada, trijem Kneževa dvora gdje sjedi slikar Vlaho Bukovac, mještani okolnih sela u autentičnim nošnjama i čitave galerije obitelji poznatih i neznanih stanovnika Dubrovnika. Ukupno 130 izloženih fotografija, likovna postava Marin Gozze, po svemu je intrigantno svjedočanstvo i album uspomena otrgnut zaboravu, trag posebnoga svijeta koji je duhovnim i ostalim silnicima obogaćivao i usložavao javni život Dubrovnika posljednjih desetljeća 19. i prvih godina 20. stoljeća. Slikaj se u Maškarića! — više je od pukog podsjećanja na vrijeme kada je ova uzrečica dobivala i neke druge konotacije, ali uvijek istog identifikacijskog traga i znaka vremena i Grada, u kojem su otac i sin, Silvino i Silvino mlađi Maškarić, zaustavljali vrijeme Dubrovnika i godišta onih koje su fotografirali.

Davor Mojaš