Regijska arhitektura Marija Perosse

Regijska arhitektura Marija Perosse

Silina tradicije polazišna je točka Perossina strukturnoga promišljanja arhitekture

U vrijeme globalizacije, kada informacijski i radni procesi slabe našu povezanost s mjestom stanovanja, omogućujući nam istodobnu prisutnost na više lokacija, razgovor se o regijskoj arhitekturi doima kao čežnja za izoliranošću i ograđenošću.

Jer, regijsko je građenje izraz zaokruženog univerzuma. Za nj se danas gotovo kao istoznačnica često rabi i pojam ekološka arhitektura. Ono je određeno izvorima i zadanostima regije. A to znači provjerena tipologija kuća i lokalni materijal, odnosno s njima povezana znanja i vještine. Važnu ulogu igraju još i etničko-kulturološki faktori, naslijeđene predodžbe i simboli pripadnosti. Možda se ipak kao presudan činitelj javlja gospodarsko-socijalni aspekt.

Burna povijest Istre definirala je arhitektonski razvoj poluotoka. Procesi i zakonitosti koji su doveli do nastajanja specifičnih istarskih urbanih cjelina poticaj su za kreiranje novih arhitektonskih vrijednosti. Stvaranje nove arhitekture treba nastaviti prostorni kontinuitet izgradnje Istre.

Silina tradicije

Građevine arhitekta Marija Perosse govore u prilog takvim težnjama. Uz Eligija Legovića, Perossa se profilirao u protagonista istarske regijske arhitekture. Dakako, ne arhitekture s apliciranim motivima jeftine sentimentalnosti što preplavljuje hrvatsku obalu i koja se rukovodi jedino kvantitativnim kriterijem.

Perossa niz godina studira istarsku stambenu arhitekturu. Unatoč brojnim promjenama tijekom povijesti, stambena arhitektura Istre pokazuje gotovo neprekidan razvoj koji prema arhitektu Perossi karakterizira: »kontinuitet oblika, materijala i načina gradnje prebivališta kružnog oblika, kontinuitet gradnje prebivališta četverokutnog oblika, kontinuitet razvoja i lokacija većine antičkih stambeno-gospodarskih kompleksa i nastavak ruralne gradnje na njihovim ruševinama, zatim kontinuitet življenja, odnosno lokacija većine istarskih mjesta i kontinuitet lokacija i razvoja stambenih zgrada unutar njih kroz različita stilska razdoblja.«

Silina tradicije polazišna je točka Perossina strukturnoga promišljanja arhitekture. Elementarni praoblici, oštri obrisi osvijetljeni jakim suncem, podloga su za transponiranje uzorka i njegovu nadgradnju. Naime, jedan je od glavnih nesporazuma kad je riječ o takozvanoj regijskoj arhitekturi na strukturnoj razini. Prilagodba lokaciji svodi se na formalno iživljavanje. Nezgrapne dogradnje i neusklađeni gabariti obilježje su novih zahvata. Onda između obične obiteljske kuće i velikih javnih zgrada gotovo da i nema oblikovnih razlika. Tako hotel sliči na poput balona napuhanu malu kuću.

Inspiracija ili imitacija?

Mario Perossa građenjem naglašava atmosferu lokacije i glavna obilježja krajolika. Apartmani Zambratija u Umagu odgovor su na pitanje inspiracija ili imitacija. Tamo gdje stvari drže raznorazni turistički menedžeri rješenja su odavno jasna. Oktogonalni volumeni apartmana Zambratija izvor nalaze u istarskom kažunu. Racionalističkom metodom apstrahiranja predloška nastaju uravnoteženi i ritmizirani korpusi. Tlocrtna igra s čistim planimetrijskim figurama — u oktogon upisan križ, a zatim u središte križa upisan krug daje uvjerljive tlocrte. Iako robovanje geometrijskom formalizmu donosi i neke slabosti, organizacijom stana oko dnevnog boravka osigurava intimnost svake apartmanske jedinice.

Dok je zgradom Zajednice Talijana u Momjanu spojio elemente urbane palače i ruralne istarske gradnje, u kući Haj u Lovrečici linearnom organizacijom varira tradicijsku kuću. Iako tlocrtno ne prelazi granice uobičajnih konvencija, u vanjskom oblikovanju suprotstavljanje figuracije rustike kamenog ziđa apstrakciji plohe bakrene obloge govori o smjelijem pomaku i želji za eksperimentiranjem. Isticanjem tri dimnjaka vizualno dijeli pročelje u manje odsječke, stvarajući ritam niza kuća i manjih mjerila. Jer bez tradicije nema inovacije.

Takvo mu razmišljanje donosi i godišnju nagradu Udruženja hrvatskih arhitekata Viktor Kovačić za stambenu arhitekturu za 2000. godinu.

Toni Bešlić